Zapisi sa puta 3- Čile

                                      

 

                                     JUŽNA AMERIKA - Čile

Polako pada noc ..slusam sa moga telefona pjesmu El Condor Pasa koju sam namjerno ponio sa sobom kad budemo prelazili Ande. Velicanstveno, pogled na ovaj skoro mistican planinski lanac koji se proteze cijelom Juznom Amerikom. Dolazimo na cileansko-argentinsku granicu. U nekom smo pogranicnoj autobuskoj liniji koji koliko vidim koriste okolno stanovnistvo koje cesto odlaze u Cile iz Argentine. 

Čilenaska policija nareduje da svi izademo iz autobusa ponesemo svoje stari na carinsku inspekciju. Ljudi vade po par kofera desetine korpi i zavezljaja . Zakljucujem da su to lokalni sverceri koji jako dobro znaju sta se ko 'alva prodaje dole niz brdo u Santiago De Chile. 

Mi smo isto u redu nepotrebno reci ne samo da smo jedini bijeli nego i jedini stranci u ovom lokalnoim autobusu. Stavljamo kao i svi putnici svoje male ruksake ispred nas na carinske stolove. Dok cekamo carinike osjecam se ko na pijaci pa stavili ispred sebe robu za prodaju.Okolni putnici -sverceri bulhe u pravcu nase male prtljage i niko nas od njih vise ne smatra sebi ravnim. Dolazi carinik i gleda u nas i gleda u male nase licne prtljage. Bilo nas je sramota.

 Nismo se mogli "nositi" sa ostalim putnicima koje imaju po dva kofera i plus 5 kesa onako dodatno. Carink onako sazaljivo kao za sebe vise rece" Ajde prolazite kakvi ste vi sverceri kad idete sa ovakvom malom robom da bog da i put da sa njom isplatite. Uh.uh .odahnusmo i sada nastaje spustanje niz Ande idemo u pravcu Santiaga De Chile. 

Sumrak je lagan. Divnno i nezaboravnpo putovanje. Mrak je vec dobro pao kada stizemo u Santiago. Vidi se da je ovo razvijena zemlja kao da ste u Evropi u Briselu na autobuskoj stanici. Velik ekrani display sa digitalnim tablama i tacnim rasporedom dolaska i odlaska autobusa. Toga nismo vidjeli na citavom putu kroz Argentinu. 

I zna se da je Chile najrazvijenija juznoamericka zemlja to smo odmah zakljucili na ovoj bus stanici. Red propisi i znakovi. Dode vam kao nekakva Slovenija u bivsoj Yugi.

Trazimo taksi. Za taksi imamo stari recept. Nademo nekoga lokalca koji zna engleski i zamolimo ga da za nas se pogada sa taksistom. Uvijek imamo srece da neko bude ljubazan i prihvati nasu ponudu. Strance i turiste taxisti uzimaju ko loplatom pogotovo u nocne sate. Prihvatismo cijenu u loklanoj valuti jer dolari tesko idu u Chileu.  

Dolazimo u ulicu gdje je hotel. Nastaje iznenadenje.!!! Nema hotel nigdje. Gledam ulicu gledamo broj i nista ne vidimo da ima oblik hotela!! Cudno ali istinito. Ne panicimo jer smo mi stari vukovi i nasli smo se par puta na ovim nasim putovanjima pred slicnim zagonetkama. Taxista ne zna engleski ponajbolje al uvida da imamo problem. Prihvaca da nam ucini uslugu i naziva telefon hotela koji mu dajemo sa nas rerezervacije. Prica sa nekim i kaze da tu ste na pravom mjestu cak i vas ocekuju jer znaju vasa imena gostiju. 

Hm...hm..cudno kad okrenemo se ponovo i iz nekih vrata se otvori mali prozorcic slican onima kad strazar gleda u celiju zatvorenika i kaze da ovo je hotel. 

Samo smo vidjeli oci i lice radije nekog malog Kvazimoda iz romana Viktora Hugo-a koji viri iz podruma katedrale Notre Dame . Procjenjujemo sigurnosni rizik na licu mjesta. Pitamo taksistu sta on misli. On nam sa rukama i grimasom na licu kaze ne ulazite tu!! U glavi cujem note Eagles "Hotel California" 

Platismo i zahvalismo se taksisti uzesmo nase ruksake iz auta i idemo pjeske u obo gluho doba noci ulicama Santiaga De Chilea da trazimo drugi hotel.  

Nakon samo desetak minuta kraj nas staje kombi policije i cudno na promatra i pita sta radimo ma ulici sa ova dva ruksaka na ledima.?? Sreca nekako smo se sporazumjeli i oni pristanu da nas povezu u svome policijskom kombiju do hotela za koji oni znaju gdje je. Hm..malo gledam prvo se vozimo u taksiju i ko bi reko da umjesto toplog tusau hotelskoj sobi sada sada nas vozi policijsko auto u nepoznatom pravcu. I to se desava.

Ništa novo. ako idete po bjelosvjetskim destinacijam ne ide sve kao po loju kako ste planirali ali tu nas nase veliko iskustvo spasava i nekakva sreca kako reagovati u kriznim situacijama. Nikad se ne uspanicimo jer tek tad bi nevolje pocele.bez kontrole. Nasli smo uz pomoc ljubaznih policajaca dobar hotel i dalje proveli divna vremena u Chileu. Ovdje je tropska klima i uvijek idemo u topla ljeta kad se u Aprilu otisnemo iz Evrope.

Krenuli smo prije dvadesetak dana sa obale Atlantika u Urugvaju i gle sad gdje smo . za koji dan napustamo Santiago i idemo na zadnju nasu destinacioju ovoga proljeca divan gradic na Pacifiku u kojem je roden Pablo Neruida a to je Valparaiso. 

Za dvadest tri dana smo presli taj put put od Atlantskog ocean sve do Pacifika ! Velih poduhvat kroz tri zemlje. Chile je divna zemlja i ima sarma kao i svaka druga ovde na ovom kontinentu. Divna muzika i kultura. Vapairoso je nemoguce zivopisan pacificki gradic i tako da nas ne cudu zasto je Neruda proveo najveci dio zivota ovdje. Otisli smou njgov muzej i taj dan je bio poseban.

Gdje god možemo koristimo priliku da pricamo sa lokalnim stanovnistvom i volimo cuti njihove price jer ne vjerujemo puno u Wikipedia i Google. Jedan susret u nasem hotelu je bio poseban. Saznajemo sve pojedinosti sukuba CIA i Amerike sa tadasnjim pucom kakda je CIA oborila tadasnji rezim i predsednika Aljendea. Vjerujemo tom covjeku koji se zivo sjeca svih okolnosti koje su tada bile. Saznajem neke fakte o tadasnjem politickom socijalistickome rezimu Cilea koji je bio drugaciji nego sto su pojdeine novine i TV kuce to prikazale svijetu. 

Da bi ste tako to saznali morate se krecati po svijetu a to je vec dobar dio nas zivotne misije da ne kazem zadnjig dvadest godina uzbudljivog zivota i saznanja evo iz skoro cijelog svijeta. To je ogroman kapital koji ne bismo mijenjali ni za jedno materijalno blago ovoga svijeta. 

Došao je i zadnji oprostajni dan sa Chileom idemo prema aerodromu u Santiago De Chile gdje napustamo jos jednom Juznu Ameriku. Vraticemo se ..obecavamo dok nam pogled kroz avionski prozor pada na Ande koje se dole prostiru ispod nas.

One su srce južnoameričke kulture i zato je mistican i divan u isto vrijeme. Ande su kao neka snaga koje objedinjava i ujedinjuje sva ova podrucja gdje zive ovi ljudi cak i granice nemaju veze sve je to isto, isti kraj, ista kultura .Kada je Simon Boliviar cuveni oslobodilac i voda ustanka skoro pola spanskih kolonija ( roden u Venecueli 1783)sebi dao zadatak da se njegov kontinent mora rijesiti spanske armade nije gledao na granice bas kao ni Ande koje su sastavni dio geografije svih ovih zemalja koje gravitiraju prema Pacifiku.