Moje priče - Bio jednom jedan mornar

 

            BIO JEDNOM JEDAN PANONSKI MORNAR

U Novom Sadu smo. Došli smo da se poklonimo sjeni jednog ako ne i najveće medijske ličnosti stare Jugoslavije,Đorđa Balaševića.

Dok gledam u napisano njegovo ime na granitnoj tabli sjećanja mi odoše na tamo prije koju godinu dok sam u Central Parku u Njujorku isto ovako nijemo stojao pred spomen parkom posvećenom John Lennonu. Obadvojica su imali veliku ulogu u razvoju moga muzičkog ukusa i moje ljubavi prema muzici. Osim što su odigrali kako sam rekao ulogu u mom životu tako su svakako i u svjetskosm (Lennon) odnosnu jugoslovenskom.(Balašević). 

Od kada nas je Balašević napustio napisani su mnog epilozi, članci i posvete od velikih i malih autora i medijskih figura. 

Nemam namjeru da u istom stilu završim ovaj osvrt,nego kako sam ja sam ja primio njegov odlazak i šta je Balašević značio za mene? 

Muzika je oduvijek bio moj svijet, gdje se usuđujem se reći osjećam kao kod kuće. Istina nisam u sebi otkrio talenat da sviram neki instrument ali sve ostalo jesam. Ljubav, želja, osjećaj, kritični osvrt, razlučivanje kvaliteta od šunda (Turbo i ostali stilovi) sam oduvijek imao. 

Balašević je bio neosporno velika ličnost u razvoju i poimanju muzičkog razvoja jugoslovenske muzike i estrade. 

Nikada stara ex-Yu a bogami i današnje muzičke scene novih državica nisu imale ovakvu gromadu koja je bila sve u jednom čovjeku i kompozitor i pjesnik i zabavljač i stand-up komedian i pjevač i još mnogo što šta. 

Nikada se tako nesto nije tako uspješno objedinilo u jednoj osobi.

Bio sam na njegovim koncertima nebrojeno puta i uhvatio sam se da ne znam da li mi je draže kada priča izmedju pjesama ili kada ih izvodi ili pjeva. Oba dijela su bila fenomenalna. 

Po tome je bio samo jedan Balašević. 

Ne znam nikoga ni jednoga pjesnika ili pisca koji je tako vjerno. opisao školske dane kao on. u pjesmi"Prva ljubav "kada kaže :

"Kad je prošlo đačko vrijeme, padeži i teoreme i stripovi ispod klupe" 

 Sve moje godine provedene u osnovnoj i kasnije u srednjoj školi a uvjeren sam i većine nas je stalo u ovih par riječi. 

U drugoj pjesmi "Bože,Bože" naglašavajući boemski način zivot kaže ovako :

"Dvaes'četir dinara dužan sam kod mlinara...

Kod kovača ne smem svraćati...

Juri me dućandžija... Švićka za mnom kamdžija...

Jedva imam svirce plaćati..."

Bio je jedan stih iz njegovih pjesama koji sam pjevao u sebi dok sam gledao u ploču sa njegovom imenom juče na Novosadskom Novom groblju na predivnom toplom decembarskom danu :

"Moj deda vec dugo

ore nebeske njive

ali baka jos cuva sve stvari

i sliku naseg sveca" 

Svima nam je žao što dođe možda malo prerano vrijeme da preokrenemo ove njegove stihove i zamislimo Panonskog mornara kako sad on ore sa svojim djedom te puste velike široke nebeske njive. Valjda je njegov djeda još više ostario na nebu pa se više i brže umara pa je Đjole došao da ga malo zamjeni. 

Pričam sa njegovim sugrađaninom koji nam je pokazao njegovo mjesto i svi se slažu u jednom toga dana kada je Đjole otišao sa njimje je otišao i komad Novog Sada.