MI DJECA SA KOLODVORA RAMPA
Koliko su jos mojoj i jos starijoj generaciji svježe uspomene na voz Ćiru koji je dolazio iz pravca Bosanskoga Broda i dalje odlazio prema Patkovaci i Vekter Hauzu?
Svi smo pokorno i mirno stajali kao za himnu dok se teška metalna rampa nije podigla i čekali na Ćiru da bi dalje nastavili svoje putesestvije. Ćiro je dolazio sa prepoznatljivim smradom sagorjeloga ćumura iz parne mašine i veoma autentičnom piskom -sirenom kakva valjda samo parna pištaljka moze da napravi. Za nas djecu sa Kolodvora Rampa to je bio svaki dan u podne i dva puta posle prekrasan dozivljaj. Znalo se govorit bježi od rampe dalje eto sad će Ciro nać. Mahali smo razdraganim putnicima a i oni nama isto. Ćiro je nas pozdravljao sa svojom parnom pištaljkom i nekako sav od veselja i radosti nestajao iza Omladinske ulice . I tako je odlazio i odlazio i dođe i ta tužna vijest da se odlukom više zemalljske državne instance ukida uskotračna pruga, ukida se stanica i ukida se jedan dio dječijih i radničkih uspomena. Odlazi cirkus iz našeg grada napisao bi Balasevic tih godina da je bio kojim slučajem naš Posavinski mornar.
Nema komentara:
Objavi komentar