Zemlje Europe - Bugarska

                              

                                                        Zemlje Europe - Bugarska 

U Bugarsku smo došli avionom iz Londona i onda smo uzeli Rent a car .To ke uobičajeni način naših boravaka kada obilazmom europske zemlje.

Bugarska država je u jugoistočnoj Europi. Glavni grad joj je Sofija. Graniči s Grčkom na jugu, Turskom na jugoistoku, Srbijom na zapadu, Sjevernom Makedonijom na jugozapadu i Rumunjskom na sjeveru. Na istoku izlazi na Crno more. Od 2004. godine članica je NATO saveza, a od 2007. i Europske unije.

Bugari se pokrštavaju za cara Borisa (9. stoljeće). Njegov sin Simeon (893.-927.) uspješno ratuje protiv Bizanta i proširuje državu te uzima carski naslov. Za njegovih nasljednika Bugarska slabi pred napadima Pečenega, Mađara i Bizanta.

Od 971. god. Bugarska priznaje bizantsku vlast, a privremeno se oslobađa za Zapadnobugarskog carstva (Makedonsko carstvo, 976.-1018.) koja je svoj vrhunac dosegla za vladavine cara Samuila. Nakon poraza i smrti njegovog nećaka Vladislava Bizant je pobjednički ušao u Ohrid i srušio tj. ugušio ustanak Komitopula.

Bugarska se ponovo osamostaljuje za braće Petra i Asena (1186.) i kratkotrajan uspon postiže za cara Ivana Asena II. (1218.-1241.).

U idućim stoljećima Bugarsku slabe unutarnje borbe i vanjski neprijatelji (Mađari, Bizant i Turci). God. 1393. bugarsku državu srušio je sultan Bajazid I.

Teritorij današnje Bugarske za turske vladavine je administrativno potpadao pod Rumelijski beglebegluk sa sjedištem u Sofiji. Represivna turska vladavina i sve jači pritisak na porobljenog bugarskog seljaka dovde do više ustanaka koji su ugušeni u krvi (1598., 1686., 1737.-38.). Turske odmazde dovode do velikog iseljavanja pučanstva u Rumunjsku, Rusiju i Srbiju.

S bugarskim narodnim preporodom (19. st.) jača i protuturski pokret povezan sa seljačkim ustancima koji zbog pojačanog iskorištavanja seljaštva izbijaju diljem Bugarske (1835., 1837., 1841. i 1850.). Kao prvaci bugarskog oslobodilačkog pokreta ističu se Georgi Rakovski, Lj. Karavelov, Vasil Levski i Hristo Botev.

Nakon pobjeda rusko-rumunjskih snaga nad Turcima u Bugarskoj (Opsada Plevena, Bitka za Šipka prolaz i Bitka za Plovdiv), Sanstefanskim mirom (1878.) stvorena je velika Bugarska, koja je obuhvaćala i dijelove istočne Srbije, Albanije i Makedoniju. Granice su iste godine revidirane odlukama Berlinskog kongresa; od područja između Dunava i Balkana ustrojena je Kneževina Bugarska, a južno od Balkana autonomna pokrajina Istočna Rumelija.