PAMETNIK BUGARSKOG MAJORA PAČEVA
Kada sam prvi put čuo sa ovaj nesvakidašnji spomenik strašno sam želio da odem tamo i da iskoristimo jedan divan dan za penjanje na ovo brdo i odamo počast ovom plemenitom čovjeku idejnom tvorcu ovoga spomenika koji je uradio nešto što se rijetko može naći da ne kažem u skoro cijelom svijetu.
Ovo može smisliti samo neko sa velikom dušom i sa nesvakidašnjim empatijom za bol i tugu drugih.
Na obližnjem brdu tačno iznad grada jasno se vidi spomenik koji se jednostavno zove "Pametnik". Može se slobodno prevesti kao upozorenje, vječnaja pamjet i slično. Djeluje kao velika kula sa krstom ,dosta velik i vidljiv iz podnožja samog grada.
U jednom od mnogobrojnoh sukoba vojski ovoga kraja bilo to u Balkanskim ratovima, ili direktno Srpsko-Bugarskim ratovima koji su uvijek vođeni u borbi za prevlast,teritorije i uticaj posle pada Vizantijskog carstva. Tadašnja Srbija i Bugarska su htjele da postanu nova Vizantija. I sukobu 1885 godine koji je kako istoričari kažu inicirao srpski kralj Milan Obrenović u želji da stekne veće preimućstvo nad Bugarskom i stavi je više pod kontrolu, sukobile su se dvije vojske baš na Neškovom brdu iznad Dimitrovgrada.
Sukob je bio žestok sa borbom prsa u prsa i mnogi su tu ostavili svoje živote.
Bugari su zauzeli kotu na Neškovom brdu i porazili Obrenovićevu vojsku.
Tadašnji zapovjednik bugarske pobjedničke vojske major Pačev je izdao naređenje svojim preživjelim borcima da pokupe sva tijela izginulih i da ih odnesu na vrh brda i zajedno sahrane u jednu zajedničku grobnicu.
Namjera je bila odati vojničku počast svim izginulih i poslati poruku svima koliko je mladih života ugašenih u tom brato-ubilačkom i besmislenom ratu.( Kažu da je to bio privatan hir kralja Milana Obrenovića)
Iako je major Pačev insistirao na izradi spomenika sa jasnom tablom i porukom trebalo je proći još 25 godina da bi lokalno bugarski i srpsko stanovništvo bez puno uplitanja država samo odlučilo da ispuni želju majora Paceva i sagradi velelepnu kulu sa velikom krstom koji se vidi sa svakog djela Dimitrovgrada.
Na ploči piše da je dosta mladih života izgubilo živote u brato-ubilačkom ratu i da se nove generacije koje dolaze tako nešto ne ponove.
Tako je divno humana namjera bugarskog majora postala stvarnost i cijeli grad je svaki dan gledajući na vrh Neškovoa brda i ne znajući davao počast i sjećanje na besciljno izgubljene mlade živote.
Tadašnji bugarski pisac Ivan Vezov posvetio je jedan svoj rad u spomen tih žalosno izgubljenih života. Pribiljezio je ispovijed majora Pačev koji je bio očevidac bitke i koji kaže " Tada sam video prvoga ubijenoga vojnika ,prvu žrtvu ovoga brato-ubilačkom rata. Odmah sam pomislio na majku o rodbinu ovoga nesrećnog mladića.Da li su znali u ovome času da on leži na Neškovića brdu? Nedišući i otvorenih beživotnih očiju.Šta li su mislili o njemu? Sigurno su vjerovali da je živ; čekaće ga dugo ali ga neće dočekati...Večeras će se njegova majka pred ikonom pomisliti za njegovo zdravlje , sanjati dan kad će ga zagrliti sa suzama radosnicama u očima. Zašto je ovaj nesretno mladić došao baš dovde da ovde ostavi svoje kosti? Da li je to htio? Da li je znao zašto ga ovde vode ?Pita li neko list koga vihor odnosi zauvijek?
Nažalost ovo sveto humano djelo majora Pančeva i bugarskoga pisca Vazova neće nažalost niti tako upamćeno i dugo slavljeni.Uskoro će Srbija ući u još tri rata sa Bugarima. Rat je dio ljudske kulture i nikada nepravizeđeno zlo. Baš kao što su Maje mrzili rat i vjerovali u mudrost i pamet i kao poglavicu birali najmudrijeg od njih u isto vrijeme su Asteci sanjali o ratovima i birali na vlast onoga najhrabrijih i najratobotnirg od njih.
Nazalost svijet je posle majora Pačeva otišao više u pravcu Asteka a ne slijedeći putokaz južnoameričkih Maja.
Kada sam bio u Auschwitz jedne godine sa patetikom sam gledao u hipokratsku poruku u muzeju ovoga logora smrti koja kaže :*Da se više nikada me ponovi "
Nema komentara:
Objavi komentar