TAKO JE ZBORIO STARI EL HASAN
Jesen je 1948 u malom palestinskom gradiću El Derventa.
Mati napravila kafu i otac i dva sina pričaju.
"Babo moj El Hasane " odjednom će najstariji sin, probajući dobru arapsku kafu "Ču li ti vijesti danas na radiju da se od sutra pravi država Izrael!"
Babo šuti pa će sinu : Mehmede moj sine najstariji, neka sine,neka nemoj si dozvoliti da ti krv uzvrije i dovede te do pogrešne odluke na duge staze , ohani malo sine , ima tu zemlje za oba dvoje nas , znaš i sam da nam baš sva zemlja nije plodna,pustinja je to a ionako stoka naša ne pase pjesak niti ko obrađuje tolika polja jer šta može rodit u ovoj pustinji ?
Bogami kako mi komšija naš Ibrahim, jedan učeni insan,što je obišao svijeta čak do Bagdada , kaže da su Izraelci mnogo pametan narod. Viber aplikaciju za mobitel su oni izumili. Bolja od Whatisup dva puta. Oni najviše čitaju knjiga skoro deset puta više od nas ostalog arapskog svijeta i imaju prihod po glavi stanovnika kakav mi okolni Arapi nemamo svi zajedno a i u moderne tehnologije se dobro kuže , u medicini i jos dosta nauka i industrija su jako priznati stručnjaci. A bogami kažu da su i bankari i to na cijeni u New Yorku. I zlatari da su i da znaju trista kuraca. Možda nam Mehmede sine i otvore fabrike u selu pa dovedu američki Apple pa da za njih u selu pravimo male dijelove,neke dzonove za Adidas patike kako su u tamo nekoj Derventi radili za Njemačko tržište.. Jesmo mi trgovci a nije zgorega i nešto novo naučiti od njih ,nemereš samo od trgovine živjet .Ima mnogo toga što ne znamo pa ćemo da izvozimo neke proizvode iz našeg sela preko njih baš kao neka Tvornica Obuće iz gore maloga spomenutog grada Dervente negdje iz Bosne neke kako mi Ibrahim ispriča.
Na to će sin Mehmed dosta ljutito : "Ti si Babo star i izlapio neće ta vremena nikad doć ,to su naši neprijatelji i mi njima ne damo ni metar naše zemlje, kakva je taka je naša je i nema šta više pričati i plus nisu čak ni muslimani i bog zna šta su i ko su. Pričala mi juče moja školska drugarica Habiba da su oni nevjernici i da nas mrze. Pa ako nas mrze i mi ćemo njih. Sa takvim dzavolima i šejtanima ne može se tikva saditi. Džabe im njihove fabrike i taj američki Apple ko vidi koristi od toga, još će nam se iz drugog sela optužiti da smo đavolu dušu prodali samo za pare ."
Otac šuti povuče jedan dim iz lule i reče :E sine radi šta znaš ali isti taj Ibrahim komšija što svijeta viđe mi reče da ima jedna Južna Koreja koja je ostvarila dobre veze sa Amerikom pa su joj ovi dali tehnologiju i pamet i znanje pa su uz pomoć toga i oni sebi sami napravili Samsung telefon i Hjundai auta i sad bogami lijepo žive i jebe im se sto će pričat u susjednom selu. Ne treba im baš toliki ponos. Prije su uzeli tehnologiju i razvili se i sad nisu zaluđeni .Osim Boga shvate da ima jos nesto zbog čega valja živjeti na ovom svijetu. Zastave i parade mogu čekati.Ne mereš od zastava i nezavisnosti živjet cijeli život. To se brzo potroši a kruh na astalu valja imati svaki dan, ne mereš stalno živjet od humanitarne pomoci. Valja jednom i rukave zasukat."
Sin otpljunu na stranu onako više za sebe ne ispivši fildžan do kraja,diže se od ostala i ode skupljati vojsku po okolnim selima da se bori protiv uljeza lopovskog. Ogradi svoju zemlju na kojoj nema ništa osim pustinje ali bi siguran da svaki kolac i ograda stoje čvrsto.
Stari El Hasan otpi svoj fildžan kafe i ne reče ništa sinu samo mu se pogled zamuti gledajući u pravcu Crvenog mora.
Malo dalje jedno trideset kilometara u istom jesenjem danu u selu Šentju Babino Brdo 1948 sjedi stari Eskenazi Mojka a pored njega za istom sofrom sjede dva sina. Svi slušaju vijesti.Mati razvila jufke i već se pita peče u rerni pa onako gledajući u televiziju i za sebe sa dubokim uzdahom reče " Ko zna kakvoga dobroga ili ružnoga će nama Izraelcima to donijet, ta nova naša država " i ode izvadit vruću pitu iz rerne. Dobro mi je stara Debura rekla nemoj sine ic nigdje iz Maglaja kakva je takav je .
U tom će stariji sin Isak :Babo jes čuo sta kažu da od sutra ćemo napraviti našu državu i bićemo svoji na svome. Neće nas više nikakve novi Hitler zajebavat i bićemo toliko jaki da ćemo sve oko nas moći silom nadjačati i niko neće moć pisnuti od nas. A ako nam treba nove zemlje kad pozovemo sve Jevreje svijeta uzećemo od Arapa oni ionako ne znaju sta će sa njom.
Stari Mojka sluša i sluša svoju djecu obojica koji obadva u istu tikvu sviraju i kaže
"Djeco slušajte me nas su proganjali čitav život i zajebavali nas je ko god je stigao. Sad imamo šansu da imamo svoju zemlju. Budite dobri sa svojim komšijama. Budite dobri sa njima kad vas ja napustim po božjoj volji jednoga dana. Napravite od njih od naših komšija dobre radnike ko zna možda su i vrijedni. Pričao mi je moj drug Solomon da se sa njima može ako im fino priđeš.Oni ne znaju engleski niti su dobri sa Amerikom ko mi pa ćemo ih zaposliti u Apple fabrika i da za nas rade svojim kućama donose krua na hastal a mi posle izvozimo za Ameriku. Ako ne znaju dobro posao jer su vazda trgovci bili dat ćemo im obuku i fine plate i svima dobro.
Jebeš djeco frku i gužvu ,reče stari Mojka , nećemo ih tjerat sa njihove zemlje kako oni misle da hoćemo jer imamo toliko praznih područja između Jeruzalema i Tel Aviva da možemo napraviti dvije Dervente bosanske na tom prostoru. Nije baš tolika frka za zemlju kako vi i vaši mlađi drugovi pričate.
Stariji sin diže se od stola na te riječi staroga Mojke i reče :"Ne razumiješ ti nano ništa, star si za politike. Babo ne možeš ti sa takvim đavolima tikve sadit. Oni nas ne vole i ograđuju svoju zemlju sa kolcima i kažu da neće izraelska noga na njihovu zemlju kročiti. Nećemo mi imati ništa sa nevjernicima koji čak ni Židovi nisu i niko zna kome se Bogu mole i da li rade subotom i znaju li šta je sinagoga.
Nećemo mi njima Apple tvornicu napravit niti će oni raditi za nas. Nek se snalaze sami. Mi sa njima ne možemo i zato ćemo imati jaku vojsku i ako treba a trebaće nam više zemlje onda ćemo uzeti od njih.A to što mi imamo prazne ne naseljene zemlje između Tel Aviva i Jerusalemu tu ćemo zemlju ostavit da na njoj još više kamenja raste jer što je kamenje starije sve je zemlja plodnija.
Stari Mojka otpi svoj fildzan kafe i ne reče ništa sinu samo mu se pogled zamuti gledajuci u pravcu Crvenog mora.
Napomena pisca ove fantastičn nerealne priče :
Jako nam je drago sto smo boravili desetak dana u Izraelu i doživjeli i palestinsku priču i izraelsku priču. Vidjeli svojim očima kilometre i kilometre prazne nenaseljenje zemlje između Jeruzalema i Tel Aviva. Pričali sa Palestincima i Izraelcima po Jeruzalemu i Tel Avivu. Ostale mi još riječi gazde našega hotela starijeg Palestinaca (na palestinskih strani Jeruzalema) da su i dalje njegova braća u Gazi čak kad bacaju rakete na Jeruzalem i onda rakete uplaše turiste i on ima prazan hotel i nema para jer hotel ne radi.
Ostale su mi oči pune čuđenja kada smo putovali autobusom iz Jeruzalema za Tel Aviv i vidjeli velika prostranstva nenaseljnje i neobrađene pustinjske zemlje. A ja mislio da je sve toliko prenaseljeno kao u Holandiji i da uporno traže novu zemlju i otimaju od Arapa jer nema odakle. Dugo dugo posle dolaska iz Izraela sam razmišljao o tome o prvom i drugom saznanju.
Ostao sam mišljenja da ljudi mogu da izaberu
1)sukobljavanja,
2) konkurenciju ili
3)ko-operaciju ( suradnju) Tako se ponašamo i u običnom životu i tu nema puno razlike između privatnog života ili najveće državne politike.Princip je isti sve ostalo su nijanse.
Vratili smo se te godine iz Izraela i konstatovali da su nažalost obje strane izabrali ono n ajgoru opciju a to je ona zadnja pod 3 - sukobljavanja. To je put bez povratka nažalost.
Željko Škorić, Tel Aviv 2021
Nema komentara:
Objavi komentar