SVI INDIJANCI BOSNARIZONIJE
Rano je jutro u Bosnarizoniji,zora još nije svanula poglavica Bošnjavajo indijanaca pije neko čudnovato piće svoga plemena koje najbliže liči na današnju Nescafe. Bošnjavajo indijanci tvrde za sebe da su najstariji starosjedioci ovih prerijskih prostora .Sjedi tako poglavica duboko zamišljen kao da nešto sluti ispred svoga šatora - vigmana i gleda jednim okom na zaspalu djecu koja još nešto sigurno veliko sanjaju i neće da se probude dok ne odsanjaju zadnji san. Ionako ih niko ne budi jer ih majka sinoć nije okupila i rekla da moraju sređivati ulovljene divlje veprove kao što je to činila zadnjih mjesec dana. Sve je juče završeno. Zima ide pa lovci Bošnjavajo plemena moraju ići u lov svakoga dana ako hoće da imaju hrane preko duge prerijski zime koja samo što nije počela.
U isto vrijeme samo par kilometara sa istočne strane lovišta bude se pripadnici Ortonavajo indijanaca koji se isto tako pripremaju za zimski lov jer ide duga hladna zima. Ortonavajo indijanci su ponosito pleme koje jako voli svoju prošlost i sjeća se radi kako su stali da odbrane Rostovo polje kada su Apači u velikom broju došli sa okolne prerije i ostali tu pet vjekova. Ortonavajo indijanci žive u par okolnih plemena raštrkani po okolnim prerijama.
Njihove prve komšije su isto tako staro indijansko pleme Katolinavajo. Kažu da su i oni došli zajedno sa Ortonavajo iz daleke Savifornije jer su ovde bolji pašnjaci i bolja trava pa se divlji veprovi ovde okupljaju u velikom broju. Potiču iz jedne prerije sa druge strane rijeke gdje su rasli uz Habsburško pleme veoma velikog značaja iz tamo nekih strarih vremena.
Sva tri ova plemena dijele ovo lovište Bosnarizonije u zadnjih dosta godina i vijekova i za divno čudo i divljih veprova ima za sve i lijepo surađuju pa se obilaze a bogami i žene se i udaju između sebe. Skoro je bila svadba kada se najmlađa kćerka poglavice Bošnjavajo Tikvin Cvijet se udala za najstarijeg sina Katolinavajo poglavice zgodnog i hrabrog mladića Jelena koji sjedi. Kasnije će Jelen koji sjedi postati veoma uticajan među svojim lovcima i zamjeniti oca u poslovima politike i sudbine plemena.
Slavilo se tri dana i tri noći, svi lovci koji love u ovim šumama su bili pozvani na svadbu. Došli su i Ortonavajo indijanci i donijeli velike poklone za mladence. Eh!! To je bila svadba da se pamti i pjevalo se i popilo se puno vatrene vode. Sve poznate pjevačice iz sva tri indijanska plemana koje su izvodile turbo magične pjesme su bile ovdje. Zaboga takva svadba se ne propušta. Sva tri plemena su trampili vatrenu vodu za dvjesta koža od divljih veprova koje su prodavali lokalnim traperima koji žive od švercanja i krađe. Vatrena voda se tovarila u velike bačve od veprove kože čuvala samo za svadbu Jelena koji sjedi i njegove izabranice zgodne i mlade Tikvin Cvijet.
Elem sve je bilo lijepo tih sretnih vremena skladnost, svadbe , pjesme i zajedničko održavanje lovišta, zajednička skupština svih lovaca iz svih plemena, planovi zajedničkih razvoja , članstvo u Klubu Nesvrstanih plemena, radne akcije na zaštiti mladunčadi veprova i sve tako.
Nazalost nije potrajalo dugo.
Jelen koji sjedi što oženi Tikvin Cvijet i sin poglavice plemena Katolinavajo, nije bio zadovoljan takvom zajedničkom akcijom i združenim snagama i zajedničkim životom svoja sina i njegovom odlukom o mješovitom braku.
Kasnije će se uspostaviti da i njegov sin nije mislio da nastavi tradiciju nesvrstanih plemena i radnih akcija.Ne zna se da li jenjegov otac uticao na stav toga mladića ili je sam došao do toga zaključka čitajući stare epove i bajke svoga plemena.
Imao je plan da izdvoji svoje lovište i da jača svoje pleme oslanjajući se na tradicije koje su bile prije nego što su tri mplema udružila.
Malo se savjetovao sa viđenijim ljudima iz svoga plemena i objavi proglas kako ostali lovci iz druga dva plemena love blizu njihovih šatora -vigmana pa njima ne preostaje baš puno divljih veprova.
Napravi se skupština predstavnika svih Katolinavajo lovaca da vijećaju šta da se radi. Predlog Jelena koji sjedi koji je on iznio na skupštini je da se naše lovište ogradi , da se izbace svi lovci koji nisu naši ili su došli iz drugih šatora ili plemena i ako to ne ide milom iće silom kako u završnoj riječi svoga plana reče Jelen koji sjedi.
Nasta muk u sali , tišina svuda i otvori se rasprava prije usvajanja ovoga bukvalno ratnog plana. Treba reći da je Jelen koji sjedi svoj plan dobro obrazložio tradicijom i povratkom vrijednostima naših pradjedova koji su se borili za našu stvar pa i reče da su oni naši preci krvlju platili tu slobodu koju su eto sada izgubili, jer se osjećaju preglasani od strane mrskog nam saveza sa ostala dva plemena.
Na to će se dobar dio viđenijih lovaca iz toga Katolinavajo plemena oštro suprostaviti toj ideji da se dižu ratne sjekire i farbaju ratničke boje i da vračevi počnu ratni ples.
Kažu ono da su to samo lovci kao i mi i imaju pravo da love u našim lovištima kao što i mi lovimo u njihovim lovištima i da to nikada nije bio problem. Predlažu da Bošnjavajo i Ortonavajo plemena treba upoznati sa problemom ako ga uopšte ima i tražiti zajednička riješenja. Čak su osnovali i pregovarački tim da se dva ostala plemena ode na usaglašavanje i pregovaranje. Tu se čak i veća plemena kontinenta ponudiše kao pomagači da bez ratne sjekire riješe problem lovišta i divljih veprova kojih je istina sve manje i manje.
Svi smo mi lovci i znamo koje su naše zajedničke lovačke muke i treba da se suosjećao sa našom lovačkom braćom po luku i strijel i svom mukom lovačkom. Nema razloga da se diže ratna sjekira.
Opet nasta tajac , Jelen koji sjedi vidno iznerviaran preokretom u kojem ide glasanje zagrmi pa spomenu opet djedovinu, krv naših predaka i svjetlu budućnost koja nas čeka u samostalnim lovištima i našim nezavisnim lovačkim snagama ali…ništa od toga.
Skupština lovaca nije usvojila ovaj plan Jelena koji sjedi nego ga je poslala na doradu da specijalna komisija za strategiju naših lovišta još jednom pošalje prijedlog Katolinavajo i Bošnjanavajo plemenima na usklađivanje novo nastale situacije.Tek kad se ova dva plemena koja dijele zajedničku lovišta izjasne na svojim skupštinama onda ćemo vratiti na prvobitno glasanje i razmatranje.
Elem tako prođe koji mjesec dođe ponovno rok za glasanje stiže novi mišljenje specijalne komisije i sve se kako sam rekao vratimo ovo na skupštinu da se još jednom razmotri šta uraditi sa našim lovištima.
Javi se predsjednik spicijalne komisije i objavi javni par informacija koje do sada nisu bile dostupne javnosti.
Tajna služba Katolinavajo plemena je ustvrdila kako ostala dva zdušno rade na asimilaciji naših lovaca u njihove ruke ne dajući nam pravo da samo biramo svoj put.
Objaviše Skupštini lovaca kako oba plemena preko svojih vračeva nagovaraju svoje lovce da podijele nase lovište između sebe i da iz svojih redova izbacuju sve naše lovce koje nemaju njihove dozvole a koje love za njih. To se odnosi i na naše lovce koje su sklopili brak sa njihovim ženama i stekli njihovu lovačku dozvolu. Došli su do podataka da oba plemena imaju crne liste naših lovaca i da sa o čekaju da mi nismo budni i da nas smaknu.
Vračevi oba plemena ne poštuju našeg vrača , ne cijeni naše običaje i ne poštuje naše pretke. Smatraju naseg vrača i sve nas koji idemo kod njega bogohulnicima i da naša vjera u našega vrača nije prava kao njihova.
Ismijavaju se kako mi solimo i sušimo kože divljih veprova,na koji način slavimo početak lova i kakve magije imamo.. Prvog ubijenog vepra javno žrtvuju što je suprotno našoj tradiciji da se prvi ubijeni vepar stavi u vodu sa lotosovim cvijetom pa da onda odstoji dva dana i onda naši lovci piju tako osvještenu vodu.
Njihov vrač prilikom sakralnog obreda pravi samo dva kruga oko ubijenog vepra kojeg žrtvuju što je namjerno urađeno samo da bi se nas običaj gdje nas vrač po božjim zapovijedima pravi tri kruga izložio posmjehu.
Na dane kada mi ne jedemo meso od vepra oni prave velike gozbe i okreću vepra na ražnju. Sa takvim nevjernicima i bogohulnicima mi nemamo šta da tražimo u zajedničkim lovištima.
Ako im se sad ne odupremo u njihovoj poganoj nakani da nas ponize i preglasaju naši preci i naši unuci nam nikada neće to oprostiti.
Samo čekaju da i mi na našoj skupštini produžimo ugovor o zajedničkim lovištima za sljedećih deset godina pa da onda počnu svoje lovce birati na bolja mjesta , uzimaju bolje dijelove lovišta sa većim veprovima za sebe a nama ostave samo ono najlošije.
Ako to sad ne uradimo nas će progutati i nadglasati milom ili silom pa će tako j naša djeca i sljedeće generacije obilaze samo dva sakralna kruga oko vepra spremnog za žrtvovanje Bogu lova .
Natjeraće nas da u posne dane jedemo pečenje i ono što je najgore hoće da zatru našu vjeru u našeg vrača a znamo šta je naš vrač uradio za nas.
Završi izlaganje svoje presjednik Specijalne skupštine komisije i opet kao i prvi put kad je sjednica zasjedala nasta tajac. Niko ništa ne priča niti se javlja za riječ. Nasta muk samo se po sali čulo slabo šaputanje i tiho pričanje okolnih Katolinavajo lovaca sa svojim susjedima lovcima. Kao da traže da ih ovaj prvi do njih uvjeri u ono što i oni sami sad vjeruju da se nešto treba uraditi , nešto jako odlučno u ovom historijskom času i vremenu.
Jelen koji sjedi ništa ne reče znajući da je izvještaj specijalne skupštinke komisije dovoljno jak i samo snima i prati reakcije po sali. Samo on i par njegovih ljudi znaju da i on ima svoje ljude među viđenijim lovcima Katolinavajo plemen
Nakon nekog vremena koje je bilo dugačko kao cijeli dan diže se jedna ruka za riječ da kaže nešto.
I sam Jelen koji sjedi nije vjerovao da se za riječ nije javio niko drugi do isti onaj lovac po imenu Sivi Soko koji je na prethodnom glasanju glatko uvjerio sve lovce Katolinavajo plemena sa su ostali lovci Bošnjavajo i Ortonavajo plemana isti kao i mi.
Sivi Soko je bio najutjecajniji lovac Katolinavajo plemena sa dvjesta pedeset ubijenih divljih veprova iza sebe i okovan slavom i hrabrošću kao niko od lovaca. Kažu da je završio i neke škole a bio je jedno vrijeme i miljenik njihovoga vrača dok nije tikva pukla.
Diže se i poče lagano da priča skoro drhtavim ali odlučnim tobom i biranim riječima.
“Gospodo narodni lovci, cijenjeni gospodine predsjedniče Specijalne skupštine, poštovani gospodine vrače naše svete i sakralne vračevine i uvaženi gospodine Jelene koji sjedi , dozvolite da se obratim svim lovcima našega plemena u ovim odlučnim sudbinosnim vremena.
Dugo sam mislio skoro dok nisam čuo izvještaj Specijalne skupštinke komisije sa smo svi mi iz sva tri plemena obični lovci koji želimo zajednički suživot i da zajednički lovimo divlje veprove u nasem zajedničkim lovištima. Da smo lovci koji se slažu i pričaju lovačke priče i meze rakiju i dimljeni sir po čekama gdje se veselimo i pjevamo naše zajedničke pjesme dok čekao divlje veprove u zasjedi.
Sad vidim da oni lovci za koje sam smatrao da su prijatelji i gdje smo naše kćerke i sinove ženili i udavali za njih da to nije baš tako.Oni su nam radili o glavi a mi im naivno vjerovali. Čak smo se na popisima lovaca koji je bio prije tri godine izjašnjavali kao neeopredeljeni i prihvatali njihovog vrača i njihove magije i vračanja kao naše. Imali smo mješovite lovačke brakove i mislili da je to u redu.
Ni slutili nismo da oni žele da nas progutaju, baš ta naša braća lovci iz Bošnjanavajo i Ortonavajo plemena u koje smo se kleli.
Nismo bili svjesni da oni žele da našeg vrača Mudrog Vuka preokrenu u svoga podanika da nas braćo lovce, nagovore da idemo samo dva kruga oko divljeg vepra na sakralnom žrtvenom obredu. Da jedemo pečenu veprovinu u u dane posta i da mjerimo vrijeme prema suncu a ne prema mjesecu kako mi tradicionalno radimo. Hoće da sveto žrtvovanje bude u proljeće a ne kad mi to vjekovima slavimo u jesen.
Hoće da nas progutaju da uzmu naša lovišta kao kobajagi da nam pomognu da zajednički upravljamo. Hoće da našu tradiciju i naše svete zaboravimo , hoće da nas ponize i da zaboravimo na naše korijene i naše pretke. Hoće da nas nagovore da pišemo kredom od bijeloga krečnjaka a znaju da mi pišemo krecnjakom od plavoga kamena i da pišemo onako kao naša tradicija zahtjeva. Smeta im što želimo dobre odnose sa našom braćom iz drugih velikih okolnih lovišta i što volimo njihove vračeve i naše zajedničke običaje.”
Zatim Sivi Soko zastade vidno uzbuđen podignu svoje koplje duboko u vis i zagrmi "Nikada više sa lažnim prijateljima sa kojima smo drugovali a nismo znali ko su oni, nikada više zajednička lovišta sa onima koji nas tjeraju da dva puta obilazimo oko žrtvenog vepra na sakralnom ritualu i nikada sa onima koji ne cijene naše običaje i našeg vrača Mudroga Vuka .
Glasajmo braćo lovci za ratne sjekire i ratničke boje i za svjetlu budućnost.
Samo samostalni i nezavisni uz pomoć naše velike braće sa obližnjih velikih lovišta imaćemo veliki standard i svjetlu budućnost. Postajemo najjače lovište u bližoj i široj okolini, razviceno etno turizam i kod nas će dolaziti druga plemena iz cijele Savifornije da se dive našem uspjehu i našem vraču Mudrom Vuku.”
Tu Sivi Soko zastade , završi svoj govor i pogleda u Jelena koji Sjedi i uhvati njegov znak odobravanja i zatim se začu gromki aplauz cijele lovačke skupštine.
Sve ostalo dalje je historija ili histerija.
Nema komentara:
Objavi komentar