ZAPISI SA PUTA - ŠVEDSKA
Kad god smo na ovome dijelu naše planete uvijek se poklonimo do zemlje tim zemljama što su nas primile u svoja naručja. Čim prođemo pasošku kontrole i izlazimo obavezno izujemo cipele iz poštovanja prema ovim zemljama.
Do sada smo osjetili taj skandinavski duh mnogo puta bilo da smo se nalazili u Helsinkiju, Kopenhagenu,Oslu ili Štokhomu uvijek smo u istom kulturološkom okolišu. Danas smo u Švedskoj.
Tu smo bili najviše puta . Zemlja je to tišine .
Ona je kuća i to ne svakakva ona je kuća svojih građana i građanki. Kakav fin poetski izraz .Kuća, da baš kuća koja ima domaćina , dvorište , brine o djeci što idu u školu, domaćici što pravo ručak djeci i starim ljudima koji na toj njihovoj polarnoj zimi sjede uz peć i griju se kao kakve pospane mace jer se osjećaju zaštićeni . "Pa da kako i treba da se osjećaju " rekle bi skoro sve Švede sa kojima smo pričali " jer su oni zaslužioi što mi ovo sada danas imamo".
Takav je odnos društva prema staroj generaciji.
Zakon Jante (Jantelagen) nije stvarni pravni zakon u Švedskoj, već nepisano kulturno pravilo ponašanja koje je popularisao dansko-norveški pisac Aksel Sandemose. On naglašava skromnost, kolektivizam i jednakost, obeshrabrujući isticanje pojedinca.
Često se govori o suštini koja se može sažeti u sledećim zakonima/ stavovima:
Ne misli da si neko i nešto.
Ne misli da si nam ravan.
Ne misli da si pametniji od nas.
Ne uobražavaj da si bolji od nas.
Ne misli da znaš više od nas.
Ne misli da si važniji od nas.
Ne misli da si dobar u bilo čemu.
Ne smeš nam se smejati.
Ne misli da je ikoga briga za tebe.
Ne misli da nas možeš nečemu naučiti.
Ovo su zakoni dosta strani i čudni onim društvima koji ističu individualni uspjeh i želju kako postati najbolji. Jednostavno ovi postulati nordijskih društava sa strani konceptu ostalih zapadnih zemalja koji cijene uspjeh i natjecanja. Karijeru i daljnji razvoj iste. Biti bolji od ostalih. Imati takmičarski duh.Amerikanci bi rekli idi i ganjaj svoj američki san.
Da nije baš uvijek zelenija trava kod komšije govori i moja neka razmišljanja kada sam se vratio.
Uvijek mi se činilo adekvatno pitanje ako nije dobro da se ističes i da znaš nešto što drugi ne znaju kako se onda postaje direktor, menađer ili bilo koja vodeća ličnost u biznisu ili politici?
Kako se cijeni nečiji talenat i vrline koje je samo on dobio i posjeduje ?I ako ima takve talente zašto se ne smije razlikovati ?
Ovaj nordijski zakon podstiče ljude da budu skromni i da se ne hvale svojim uspesima. I divno i čudnovato. Čudnovat jer po meni destimulira razvoj pojedinaca koji mora da prati da li ga i ostali iz društva slijede. Lično mislim da se svijest o tome zakonu promijenila u današnjim suvremenim nordijskim drustvima.
Reklo bi se jezikom stare nam države "uravnilovka" ili drugačije "ne talasaj".
Međutim to je samo direktna asocijacija nas koji smo živjeli u doba Jugoslavenskog socijalizma. Švedski društvo je suviše razvijeno i humano da bi to gore spomenuti zakon odradilo po nekakvim bosanskom/ jugoslavenskom modalitetu uravnilovke
Švedska ljubomora
Pojavile su se priče krhotine tih zakona kako je društvo se mijenjalo kako se probijala američka i bilo koja druga zapadno evropska poslovnost, želja za izdvajanjem i dokazivanjem. Mladi ljudi su više odlazili vani vidjeli mnogo toga i skromnost nije više bila baš takva vrlina kakve su stare generacije ovih naroda doživljavali. Ljubomora, zavist i usporedba prolaze kao voda kroz pukotinu u zidu. Da li je to dobro za njihova društva? Pitanje je sad.
Mladi žele da imaju nešto što drugo nemaju. Usporedbe i uspoređivanje postaju masovnije pojave i ulaze na mala vrata. Tako se pojavljuje tiho skriveno oblik želje i zavosti. Ima takva pojava poseban naziv i specifičan je za Švedsku.
"Švedska ljubomora" obično se odnosi na jednu stvar kulturni fenomen tihe zavisti
Odnosi se na specifičnu vrstu društvene zavisti ukorijenjene u Janteovom zakonu (Jantelagen). Ovaj nepisani društveni kodeks obeshrabruje pojedince da se istaknu ili hvale osobnim uspjehom.
Kipuća tišina: Za razliku od "aktivne" ljubomore koja bi nekoga mogla motivirati na djelovanje, švedska ljubomora opisuje se kao tiho ogorčenje koje ključa iznutra.
Konformizam: Često se povezuje s konceptom lagoma (taman kako treba/umjereno). Prekid lagoma isticanjem bogatstva ili postignuća može izazvati ovo kolektivno neodobravanje.
Domaći sendvič na aredromu
Sjedimo na aerodromu kraj Stockholma i čekamo za let za nazad kući .
Prvo sprat ima kafić i mali restoran brze hrane . Ništa posebno.
Međutim kada se penjete stepenicama gore dođete u jednu čekaonicu bez restorana i ništa nema za kupiti.
Pratim jednog Švedu pogađam neke više klase ( ne znam kako možda čista intuicija) . Sjeda za stol do našeg. Otvara svoju malu poslovnu torbu.
Izvuče nešto zapokovano u maramica ili tako nešto.
Vidim da na kraju izvadi pravi sendvič za koji opet nije teško pretpostaviti je napravljen u kući što se kažu domaće proizvodnje. Pravi kućni sendvič.
Gledam ga šta radi isti taj Švedo gospodin poslovnjak. Izvadi zamotan sendvič i odnese ga do mikrovalne da ga podgrije u već za tu svrhu instaliranu mikrovalnu peć.
Da ta mikrovalna je namijenjena za one ljude koji žele donijeti svoju hranu ( ne baš šerpe i lonce ) i podgrijati i dalje uživati čekanje na let. Završi podgrijavanje i uze takav topao sendvič i nastavi čitati svoju knjigu sve to prateći laganim zalogajima .
Uskoro vidim slične putnike sa istom namjerom i istim ciljem.
Shvatih da ta mikrovalna i te Švede sa knjigama i domaćim sendvičima u ruci u stvari govore o organizaciji ove zemlje i ako hoćete filozofije života svoga društva. Laganini i u svemu odmjereno. Kad voliš a i kad mrziš opet odmjeri. Možda ti baš zasmeta ta prevelika ljubav ko zna?
Prvo čovjek a onda biznis još bi se moglo dodati na ovaj domaći sendvič priču iz mikrovalne. Ovaj drugi može da sačeka. Nisu Švede toliko poslovne neobrazovane da ne znaju uvesti u ovu zgradu Mc Donald's , Burger King ili Pizza Hat da odmah izbace klupe i mikrovalnu i postave svoj dizajn i dakako svoje narudžbe sa kasom i mjestu za ubacivanje kreditne i ostalih bankovnih plastičnih nam finansijskih proizvoda.
Ta briga za čovjeka da svako ima pravo na svoj način života i da se to stimulira i da potrošnja i povećana ekonomija i biznis nisu samo po sebi cilj.
Cilj je opšte blagostanje nacije i svakoga individualca. Pravo na izbor. Niko ovde ne dobiva status Kir Janje ako donese svoj sendvič. U Španiji smo viđali čitave porodice koje se okupe na plaži oko svoje privatne sofre. U Hrvatskoj bi takve Švede ili Španjolce prozvali pogrdnim imenom PAŠTETARI. Potiče od riječi Podravkina ili Argetina pašteta
Otišli smo iz ove zemlje tišine padajući zajedno sa bijelim snijegom koji se već dobro vidio i još će napadati za koji sat.
A nas čeka plavo nebo spuštanje niz sjever i nazad do neke druge sredine koja ima svoju kulturu i svoje druge kulturološke zakonitosti.
Nema zakona Jante. Postoji individualna želja za uspjehom i želja da budeš najbolji.
Svaki sistem ima svoja pravila
Što se ovde u Švedskoj zove "Ne pravi se da si pametniji i ne ponižavaj nikoga svojim riječima" to bi se prevelo u Britaniji zemlji gdje živim i radim kao " daj savjet nekome bit će ti zahvalan što si mi ukazao na potencijal da napreduje . To se ovde u Britaniji zove napredak u karijeri".Tamo se takav savjet ili sugestije više zove ponižavanje koje i osnovi izražava zakon Jantelagen . Za mene je to čudnovato takav razmjer oprečnih mišljenja . Za one koji su srasli u tome sistemu vrijednosti i nije.
Ali svaka kultura ima svoje i najbolje ih je ne uspoređivati. Ne mjeri razlike samo svojim metrom. One jesu uvijek će biti produkt svoju sredina, svoje tradicije i svojih okolnosti. Od prije znamo da nije samo otac i majka od kojih si dobio gene ( priroda)ili Nature nego i sredina gdje živiš je isto tako ostavila svoje tragove ( odgoj i uticaj) ili Nurture
Nema pogrešno ali ima drugačije je jedino što se može i da zaključiti.
Nema komentara:
Objavi komentar