Famozne riječi Dade Topića koje govori šta nas čeka u životu i da li smo toga ikada svjesni kakva nam je sudbina
ZA KOJI ZIVOT TREBA DA SE RODIM
Za koji život treba da se rodim
Za koji sudnji dan treba da živim
I kojem Bogu treba da se molim
I koju ženu treba da volim ja
Za čiju ljubav treba da sam srećan
Za koju ranu treba da sam bol
Na čijem odru treba da svijeća
Za koju ženu treba da sam gol
I nikada neću saznati to
Kud vodi me put života mog
Za čiju volju se rađa, se živi i mrem
______________________________________________
Ne smatram da sam nesto novo otkrio što ostali li većina ljudi nije znalo. Konačno ,svi smo mi pomalo jedni mali sociolozi sami sebi i svi posjedujemo prirodne predispozicije da se ponašamo prema drugim ljudima onako kako znamo I kako osjecamo.
Inače kako bismo opstali da to ne znamo? Svi mi to radimo prirodno, po instinktu ili po osjećaju. Ono sto sam ja čitao i našao jako intersantno da je to neko ,a ko ce drugi nego autori tj socijalni psiholozi,su od svih tih pojedinacnih iskustava stvorili pravila i matrice ponasanja koja predstavljaju generalno pravilo skoro svih ljudi.
Vjerujem da društvena psihologija pruža moćna sredstva za razumijevanje zašto ljudi misle, osjećaju ili se ponašaju baš ovako kako se ponašaju izmedu sebe?
Takve interakcije svakako oblikuju pojedinca ali se ne smije zaboraviti da se i drustvo po istim zakonima isto mijenja i prilagodava. Tada možemo ocekivati da se i drustvena svijest a ne samo individualna moze isto mijenja. Nepotrebno je čak i navoditi primjere kakva je bila drustvena svijest recimo o seksu, braku,razvodu, homoseksualcima, i tako dalje prije samo koje desetljeće a ne koje stoljeće
Mene je najviše zapanjio fakt da većinu naših razgovora u kući, u kafiću, na poslu, na svadbi na godišnjim odmorima diskutiramo o Drugima i to u takvoj mjeri da sve ostale teme zajedno ne prevazilaze ni blizu priču o drugima. Može se reći " a što je u tome čudno? Pa normalno, slažem se ali da je to isključivo najveći dio naših zanimanja nego bilo sta drugo zajedno je za mene bilo zaista fasciniraju će otkriće .
Sebe uvijek posmatram kao osobu na kojoj je okačena tabla sa "radovi u toku", vječito istraživanje , kako ići nabolje, šta uraditi da ide nabolje i kako ta saznanja ugraditi u samoga sebe, kako bi bolje razumio svijet oko sebe i ono najvažnije kako bi prilagodio svoja ponašanje tom istom svijetu oko sebe?
Ako cijenim više taj svijet nego samoga sebe onda je to pogrešan pristup i više ću patiti i biti negativn. Obrnuto ako cijenim više sebe i svoje opće dobro onda ću svijet oko sebe smatrati u sasvim drugom kontekstu. Smiješno je reći “odreći se” ili “izolirati se “ ali svakako adaptirati je pravi izraz.
Prvo epohalno otkriće kao sto sam gore rekao je za mene koliko poklanjamo pažnju ljudima oko nas?
Stavi sebe “ispred sebe” i vidi o čemu si jutros pričao uz kafu, na telefonu, na poslu , kad dođeš kući. Izuzmi sve ostalo i vidjet ćeš da ipak priča o drugima predstavlja glavninu naših interesa i diskusija i briga, što “slatkih” što onih drugih manje ugodnih.
Drugo isto tako epohalno otkriće je kako druge uvjeriti u ispravnost naših stavova.
Ta dva razloga su bila dovoljna da se okrenem izučavanju svega i svačega oko mene.
Ima jednu ličnu priču meni u mom okruženju. Radi se o jednom mladom momku, studentu na post diplomskom studiju. Ko je on?
Momak je sinovac od moga dobrog druga ovde u Londonu koga znam zadnjih 30 godina.
Taj momak je izvrstan student. Znam ga.
Mene lično njegove personalne osobine ne privlače i milslim da ima problema kako se ophoditi sa okolinom. Usput čini se da je jako introvertna osoba i nije baš u dobrom fazonu uskladivanju svoga ponašanja sa okolinom.
Gledam ga i promatram ovih godina ( otac iz Crne Gore ga posalo u London na škole kod svog brata ).
On će biti uspješan inženjer robotike i umjetne komunikacije . Ali ja mislim da ce on zavrsiti kao mladi i uspješan ali nesretan inženjer. Zasto? Ako iz bilo kojih razloga sto priorodnih što ostalih nije jos stekao mudrost ponašanja sa ostalim pocevsi od pronalazenja odgovarajuće djevojke do odgovarajuceg društva i tako redom. Bojim se kako sam gore rekao da može lako da postane mladi uspjesni nesretni inžinjer iz Londona. Možda moje predviđanje se pokaže pogrešnim ali …volio bih da bude jer svakom želim dobro.
Ako neko a to su uvažena imena te nauke napravi univerzitetski udžbenik od preko 700 stranica u nekih petnaest poglavlja onda moram priznati to to predstavlja više nego individualno iskustvo jer su ti autori pomocu anketa, promatranja i ostalih zakona iz poznavanja ljudi i ljudskih ponasanj u raznim situacijama došli do općih zakonitosti.
Koji su moji utisci? Da li sam znao za sve ili većinu takvih zakona čak i prije svih ovih čitanja ? Da znao sam, nema dileme.
No međutim pravo pitanje nije da li sam znao ili ne , nego koliko mi je bilo jasno da određeni zakoni imaju toliku ulogu u našem ponašanju ?
Evo primjera. Zakon pripadanja koji ću dole opisati, svi znamo da je lijepo da nekoga volis i da tebe voli. Nista novo na ovom svijetu.
Ali da ( dobar dio ) ljudi učine sve pa čak i u svojim nesrećni odnosima sa drugima ipak ostanu. Osjećaj da nikome i nicemu ne pripadaš stvara veću depresiju i problem nego kada kad čovjek odlučii da ostane u relacijama koja su daleko od onih lijepih.
Opet ponavljam ne sudim na osnovu vlastitog događaja i vlastite posebnosti, pokušavam da se izmaknim i gledajm opću sliku baziranu na većem uzorku tj većine ljudi.
Moj brat Zdravko volio je reći ljudi su poredani u odnosu 1:9. Na jednog svjesnog koji ima više od prosječnog moć rasuđivanja dolazi deve koji to nemaju nego se okreću okolo sebe da vide šta ostali rade pa će onda i on to isto.
Ovaj tekst je pisan u IH formi( ja sebe) , znači pitanja na kojim ja radim i osjećam da me lično golicaju ili da ih nisam dovoljno istražio ili da sam podcijenio ili precjenio njihove vrijednosti i uticaje na mene.
Sve to zavisi da ne ponavljam od najmanje deset faktora što vanjskih što unutrašnjih .
Da bih se pitao ova sva dole otvorio sam ne mali broj knjiga koje govore o nama ljudima i o tome kako se ponašamo .Na početku gore sam rekao da smo svi mi pomalo sociolozi jer kako bismo uopšte opstali ako ne znamo tajne života.
Zato što ja pričam kako se većina ljudi osjećaja , šta bi ta gomila ili grupa uradila i kako bi se ponašala?
Koliko te poznam a znam te dovoljno da zaključim da se prirodom tvoje duše , okolinom u kojoj se krećeš , ljudima sa kojima si okružen itd, ne mora da imaš ili da se pronađeš u velikoj većini ovoga rukopisa.
Da li to znaci da takvi nalazi nisu tačni ? Ne, naprotiv samo neki od nas uspiju imati dobru kontrolu nad samom sobom, uskladiti dobrobit za svoju dušu sa vanjskim očekivanjem i očekivanim društveno priznatim ponašanjem.
U jednom druželjubivom ćaskanju saznadoh da nam treba najmanje jedan životni vijek da upoznamo samoga sebe bas onako kako je Hemigwey poslao svoga Sidhartu da hoda svjetom tražeći samoga sebe. Taman kad si to obavio onda ti treba još jedan takav život da upoznaš ljude I svijet oko sebe I jos treći da upoznaš prirodu, planine, kišu , rijeke, tigrove, ,nevrijeme , biljke i sve ono što zovemo priroda.
Počeo sam sa izučavanjem samoga sebe,
Da li se dovoljno znam?Koliko sam iskren sam prema sebi ? Znam, nisam ni prvi ni zadnji koji sebe sam pita ovakva pitanja.
Da li uvijek uspijem ostati slobodan i nezavisan? Da li izražavam bas onako kako trenutačno želim i osjećam ili mjerim , cijenim, promatram kako će sredina u kojoj se krecem to moje prihvatiti, hoće li osuditi ili prihvatiti? Ako još tome dodamo fakt da živim u drugoj kulturoloskoj sredini od one u kojoj sam odrastao onda se takva pitanje još više komplikuje. Da li i ovo sto mislim i smatram štima u novoj okolini u kojoj vladaju drugi zakoni od onih za koje sam preko trideset godina smatrao? A onda kao bumerang ide i ovo pitanje da li će moja stara sredina (kad idem u Bosnu i sretnem ljude iz moga kraja i moje kulture) prihvatiti ta moja nova obogaćena? Dali je cijena koju plaćamo integriranosti u nove sredine mala ili velika?
Smatram da se sloboda mjeri u kojem nivou možemo da se ponašam, pričam i predstavljam se vanjskom svijetu kako se bas iznutra osjecam
Shvatiti ovo toliko pojednostavljeno će nas odvesti u krive zaključke.Dole ću se u par navrata vratiti nekim primjerima kao onaj da sam gladan, užasno gladan pozvan sam na sastanka i na stolu ima 10 sendviča. Neću pojesti 3 ili 4 ma kako bio gladan jer to nije socijalno prihvatljivo,nisam sam na sastanku ima nas jos i ima ih jos koji bi uzeli ko ja
Znaci teoretski nikada ne mogu da budem ono što baš u tom trenutku budem.. Pazim kako se moje ponašanke i postupci ocjenjuju u vanjskom svijetu. Posto smo svi socijalne životinje onda je sasvim noramlno da prihvatajući i želici da ivim sa ostalima onda da li namjerno ili ne namjerno moram i da prihvatim njihove norme ponašanja. Logično.
U neprestanom odrastanju i otkrivanju sebe na mom putovanju upitah se da li sam spoznao sta je to PRAVA LJUBAV da li sam tu ili sam jos na putu? Duboko vjerujem da sam dodirnuo taj osjećaj djeleci sa Jasnom bas to. Mislim da smo pomogli jedno drugome u dolasku na taj vrh mudrosti na svojevrstan Mont Everes ljudskih odnosa kada smo ušli u svijet Jedne duše ( solemates) Osjećaj koji imamo jedno za drugo, odgovornost i razumijevanje za DOBROBIT one druge strane, za susosjecj jednoga za drugo
Počeli smo davno taj naš put i u početku smo bili samo zaljubljeni jednostavno romantični i bili smo samo oni koji uživaju prisustvo jednog kraj drugoga.Trebalo je vremena da dođemo do ovoga gdje smo sad a sve kroz dobre komunikacije, suosjecaj, ne agitiranje, veću suradnju i kroz manje suprotstavljanje. Smanjivanjem vlastitog ega i otvorenosću za samo - kritiku.
Čak i kad nismo to uvijek uspjeli, bilo je, bilo je toga, pitali smo se:" A sta smo i iz ovoga zadnjega neslaganja naučili i kako da ne ponovimo sličnu situaciju? Konstruktivna kritika, samo kritika, realan osjećaj da nismo savršeni, želja za napred kom u uzdizanje naših odnosa, uvažavanje jedno drugoga i similarnost interesa, duše avanturističke, i još mnogi drugi faktori su nas doveli do ove divne faze u našim životima.
Divno je osjetiti da već dugo stojimo na tom Mont Everestu međuljudskih odnosa koji se gradi među onima koji izaberu da žive zajedno.
Kako se predstavljam ostalima?
Postajem svjesniji ljudskih priroda oko sebe, sta žele, čemu teže, sta ih tišti, sta ih drži zajedno ili sta ih ne drži zajedno, kako se drže u grupi, kako gomila ili grupa utiče na njih i obrnuto kako gomila se mijenja kad u nju ulaze jaki i odlučni pojedinci. Sva ova saznanja dugujem pola svom analitičkome umu a pola teoretski uzdiza jem čitajući američke univerzitetske udžbenike socijalne psihologije.
Ljudi nisu isti prema svima jako imaju razvijene strategije kako osvojiti druge i kako se drugačije ponašati prema svakom po osobito. Zato nikada ne postoji šansa da nekoga uvjerim da je osoba XY nije poštena ili dobra i da mi je priredila to i to zato što toj osobi sa kojom ja pričam NIJE to isto učinila.
To su isto određeni zakonitosti koje sam spoznao.
Sa koliko pažnje to radim? Manje ili vise?
Jedna vazna napomena ne gledaj sebe kroz prizme mojih pitanja. Ovo su samo moja pitanja okrenuta prema meni ali ti dajem da procitas
Ne trazi sebe ovde iz niza razloga
Jer si drugačije rastao, jer nam nije ista genetika , karakter, nije nam isti uticaj našeg odgoja kućnog ili školskog, nismo rasli u istoj ulici I nismo se prilagodavali istim vanjskim uslovima, nekih naših starijih drugova iz ulice ili starijih đaka iz naših škola.
Čak nismo ni u istu zemlju otišli I nismo se na iste ljude ugledali I nismo sebe trazili na isti nacin tu gdje jesmo
Ti si otisao u zemlju koja vjeruje u snagu kolektiva I svi imaju pravo na sve I niko nije pametniojni niti je zasluzio vise od bilo koga I svako ima pravo da se nade na listi za stan I u Stoklhomu I u Upsali I u Getenburgu
A ja sam otisao u zemlju u kojij sa ucen da se natjecem sa drugima, u kojoj razvijam svoju individualniost nad kolektivom I natjecem se sa drugima I osvajam sve sa svojim licnim radom bez pomoci zajednice u dobroj mjeri
Sta je prvo a sta je drugo? Kohja je bolja varijanta ? Kapitalisticka ili Socio-kapitalisticka?
Sta vise volim ? Slobodno trziste ili ureden I administrativan system?
Sta je od mene sredina ucinila? Koliko sam joj se odupro ili kolko sam htio da se uduprem?
Sta sam prihvatuio iz te nove sredine, a sta nisam ?
Da li sam zaboravi sebe I svoj kultoroloski identitet? A sta je identitet? Da li mi treba?
Sta ako sam gradanin svijeta?
Šta ako mi ne fali sto ne pjenim od bola kad moj reprezentacija dobije gol I izgubi kvalifikacije za evropsko prvenstvo
Sta ako mi ne igra srce na himnu? Sta ako sam se ubijedio da mi to ne treba niti mi znaci?
Da li sam individualac ili clan kolektiva?
Sta me vise čini sretnim? Sta je priopadanje? Sta su NASI a sta su NJIHOVI
To je svakako velika cinjenica koja je I istinita I stvarna.
Da li me drugi ljudi vide bas onako kako ja sebe vidim I dozivljavam? Da li sam dosadan, neispirativan, da li emitujem pozitivnost ili suprotno ? Da li imam moc da budem samokritican, da pogledam svoje greske, da ih razumijem I kasnije korigujem ( sto I jeste cilji krajnja poskledica upoznavanja samoga sebe) Cilj je evaluirati, uznaprediti se, prosvjetliti. Odrasti I stalno odrastati I nikad ne stati u tome, nikad
Da li imam suosjecaj za druge, da li I kako lako ulazim u sukobe sa drugima? Da li se suprostavljam ili ko-operiram ili sam vazda u konkurenciji sa drugima?
Da li mogu iskremo da oprostim? Da li u drugu ruku ispadnem smijesan ako se nekome izvinem za svoje postupke a taj shvati to kao priznanje da nisam bio u pravu I stekne prednost od toga?
Da li trebam potvrdu vanjskog svijeta za potvrdu vlasitih vrijednosti?
Da li vjerujem u svoje vlastite vrijednosti?
Koliko sam podlozan primiti uticaj vanjskog svijeta cak I onda ako se duboko u sebi ne slazem sa njima? Sta ako se ne slazem a kava ce biti reakcija ostalih is iste grupe?
(Ko ne voli film “Dara iz Jasenovca?” Ko smije reci u centru Beograda to?
Ako si filmski umjetnik I Pripadnig srpskog naroda I sjedis u drutvu sa dva stola , sto izlazi iz tebe? Fact da fil nije dobar umjetnicki ui tako kao filmski kriticar smatras ili ce iz tebe izaci pripadnik toga naroda I kazes da je film prikazao patnje u Jasenovu I neka je snimljen I treba da je takav kakav je
Da li prezetiram vise ili manje od svoih vrijednosti? Kakav utisak ostavljam ?
Da li sam iskren prema samom sebi I ako nisam u kojoj mjeiri? Da li pazim na vlastitu prezentaciju ili obrnuto manje pazim kako se predtavljam
Ulazeci sve vise I vise u tajne ljudske prirode osjecam da stare narodne izreke poput onih iz pjesama
“ Ostani to sto jesu, sto na umu to na drumu, volim te onakvu kakva jesi, stat e brih=ge sta ljudi pricaju, idi sam svojim putem nemoj da ti drugi sudbinu kroje ,zdravo za gotovo, itd nisu bas tako lagane za primjeniti . Kompleksno je to podrucje
Problem svih drustvenih nauka je nazalost isti, lako se prepoznaju poput onoga da svako moze biti selector u fudbalu I nije trebao staviti Kranjcara na desno krilo kad je mogao staviti Sukera I onda bi pobijedili da su mene poslusali
Dok upoznavam sebe sve vise I vise shvatam koliko se slabo poznajem
Ne znam da li na moje ponasanje moj karakter moje misljenje vise utice PRIRODA, GENETIKA ili SREDINA U KOJIOJ ZIVIM
Ko me vise farba i koga više slušam ?
Da li sam hrabar I prvi bacam bombe na neprijateljske bunkere zato sto mi je I otac takav bio ili sam pod uticajem raje iz jedinice koji sus vi hrabri ili zbog strogog kapetana koji je rekao da ce onoga koji se vrati sa borben linije licno streljat?
Pa kad se tako nabijeni sa hrabrom rajom iz jedinice I strogim kapetanom ipak uspijemo pobijediti nadmocnog neprijatelja , u toj slasti pobjede se upitiam jesam li ja heroj ili sam kukavica koja nije imala izbora osim da krene u juris? Sta je na mene vise uticalo? Ko sam ja u sustini u ovom filmu?
Da li me je sredina odgaja I ucila? A koliko moja genetika i moji roditelji?
Koliko trenutacno raspolozenje utice na moje odluke ?
Koliko mi je jak osjecaj da pripadam negdje I nekome?
Dali mi je taj osjecaj pripadnosti toliko jak da sam spreman uraditi mnoge stvari samo da pripadam negdej I nekome?
Da li bi mogao da zivim ama bas nikome da ne pripadam cak ni svojoj dragoj Jasni? Da nisam otac? Da nemam drugove koje znam duze ili krace? Da nemam komsije? Da nemam drzavu? Da nemam naciju? Da nemam Bosnu? Da
Sta ako me svi ostave? Ako me svi odbiju? Ako kazu ti vise nisi ni otac, ni muz, niti Srbin, niti Jugoslovem niti vise navijas za Dinamo, niti radis u nasem kolektivu niti si clan lokalne biblioteke , a nisi ni vise clan Viber grupe udruzenja Dervencana, Fadil Pelesic te izbrisao iz svoga profila drugova, niko te iz tvoje maturske generacije zeli ponovo vidjeti,
Da li bih mogao zivjeti sam?
Ako bi bio sam na pustom ostrvu da li mi treba ime? Prezime? Kvalifikacije?
Da li mi treba karijera? Da li bi mijenjao auta? Kupovao parfeme? Gledao da imam zadnji model Samsunga telefona? Kome bi slao slike da sam bio u Spaniji?
Da li bi ganjao karijeru I ucio skole? Da li bi ista radio i da li bi se bilo cime kakd bi bio sam na pustom, ostrvu?
Sta da radim a da pripadam tim grupama? Da li treba taj osjecaj pripadanja nekome, necemu?
Sta je balansiranje potreba I uslova? Koliko sam spreman izgubiti jedno sa vidlkivom nakanom da dobijem drugo?
Da li da pojedem svih 14 sendvica na stolu jer sam jako gladan? Da li da ostavim za druge, mozda su I oni gladni isto kao I ja ?
ili da ostavim za druge jer to nije drustveno prihvatljivo I nije norma ponasanja?
Da li zelim, osjecam I treba da sam pripadnik srpskog naroda? Da li se moj identitet podudara sa “ Pravilnikom Identiteta srpskog naroda”?
Da li zelim, osjecam I treba da sam pripadnik Bosanaca ( ma sta god da su oni po definiciji)? Da li se moj identitet podudara sa “ Pravilnikom Identiteta Bosanaca”?
Da li zelim, osjecam I treba da sam pripadnik Dervencana sa Fadilom Pelesicem na celu? ( ma sta god da su oni po definiciji)? Da li se moj identitet podudara sa “ Pravilnikom Identiteta o Dervencanima”?
Da li sam sigurniji kao clan svih tih grupa ili bilo koje , da li da “pretocim ili da uzmem vrijednosti bilo koje grupe u odnesem svoje vlastite vrijednosti?
Da li treba da svoj identitet prilagodim gore navedenim identitetima ako se slucajno ne podudaraju?
Da li da upadnem u spregu nacionalnoga i patriotskog ili da ostanem samo na gradanskom identitetu krajeva iz kojih sam dosao?
Da li je je kod mene sasvim jasno da budem gradanin Bosne I da li je to jak identitet u zemlji I drzavi u kojoj kolo vodi nacionalno-patriatsko-religijska osovina?
Koliko sam spreman da uradim da promijenim samo da me ne odbace?
Jas am u pravu a sta ako su oni vise u pravu, zasto da ne sledim njih? Oni vise znaju, njih je vise I mora da su pametniji od mene samog?
Sta ako su oni u krivu, ja to znam , znam pouzdano ali necu da se bunim, jer cu im ici na zivce ja sam a njih dvadest.
Ko ce mi vjerovati da sam u pravbu?
A sta ako me kazne , izoliraju, otjeraju i zabrane mi da budem I clan kolektiva da m idadnu otkaz, da mi otmu zemlju, otmu mi pasos, izbace iz knjige drzavljanstva, zabrane dolazak u Derventu da li bih mogao opstati
Ko je jaci pojedinac ili kolektiv? Da li I do koje mjere se pojedinac moze I mora dodvoravati kolektivu?
Da li slusa kolektiv cak I kad svejsno zna da se ne slaze sa njima?
Cak I ako svjesno zna da oni idu u pogrenom pravcu, sta ako ne osjeca da su dobri , sta ako ne smije da to kaze? Sta ako smije da kaze? Kakve su polsdice po mene?
Koliko ne kolektiv mjebnja? Sta sam juce mislio, osjecao, ponasao se asta mislim danas odjkako sam u tom grupi, kolektivum drustvu, drazvi?
Dali da budem ono sto mislim da jesam?
Sta da uradim da se svidim nekim ljudima?
Sra da promjenim usebi na sebi kako bui me vise ljudi zavoljelo?
Sta ako ne uspijem da skupim dovoljno lajkova ako sam baš ono sto ja mislim za sebe
.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar