1. Sociologija - Neki pogledi na Bosnu 1

 

                 NAŠI I NJIHOVI - MOJI POGLEDI O BOSNI

Vec duže vremena pokušavam da identificiram ne više politički nego ponajviše sociološko- kultorološki čak i genetski profil bosanskih naroda koji žive jedni sa drugima ili jedni pored drugih u granicama kakve jesu. Ne čekam da “naši dođu na vlast” sto mi daje veliku odredjenu neutralnost kada komentarišem neka svoja sociološka viđenja na ovim prostorima.

Ko su i kakvi su to ljudi? Od čega su sastavljeni, od čega napravljeni, šta sanjaju, čemu li se nadaju? 

Pisajući ovo dole sam imao dvije ideje u vidu. Prva je da naglasim sve aspekte ljudskog ponašanja kada se pojedinci udružuju u grupe i njihove unutar grupne interakcije a druga je sta se dogada kad se te grupe dovedu u odnose sa drugom grupama naravno na istom definisanom području.Kako i po kojim sociološkim zakonima se mjeri njihovo intergrupno ponašanje?

Uvjerenja sam da je većina takvih među grupnih interakcija već poznata u sociologiji koje želim ovde da demonstriram a da onaj daleko manji dio ide ka posebnim specifičnostima karakteristične baš za te grupe.Dakle većina ponašanja je predvidiva jer se već negdje u svijetu dogodila takva interakcija grupa pa ova bosanska i nije tako unikatna. 

Zatim sam osjetio da se određena društvena kretanja u Bosni, pogotovo ona iza 1992, ne mogu se dovoljno više objasniti samo političkim težnjama i među stranačkim aspiracijama.Mora prije toga postojati kritična masa sociološko-psihološke prirode kao preduslov opstanka i kontinuiteta bilo koje političke orijentacije. Ima tu mnogih zakonitosti. Pisajući ove redove ulazio sam u političke vode samo onoliko koliko je trebalo da demonstriram primjenu takvih teoretski socioloških zakonitosti.Takve interakcije su naučno utemeljene i dokazane pa bosansko okruženje nije ni po čemu posebno ili iznad toga.Sav ovaj rad je težio da bude što dalje od dnevne politike striktno održavajući političku neutralnost.

Neposredna demokracija 

Smatram da su grafiti po ulicama i zidovima kuća spadaju u oblik neposredne demokracije i svakako dio kompleksne kulturološke baštine naših naroda i izražava njihov politički i sociološki profil. Oni su po meni uvijek izražavali neki oblik slobodne i demokratske riječi. Većinom su iskrene (možda treba isključiti one pred izbore) 

Drugi oblik takve neposredne demokracije je došao sa pojavom pametnih telefona i društvenih internet mreža .Ako bih trebao analizirati stanje u društvu koristio bih sve te poruke po zidovima, viceve, kratke video klipove sa svih drustvenih mreža kao relevantan izvor takvih istraživanja . Svi oni prikazuju jednu jasnu socijalnu i društvenu nepravdu o ne-moralnim i korumpiranim političarima sa svih nacionalnih strana koji pribavljaju sebi vlastitu korist dok "jadan narod jedva sastavlja kraj sa krajem" . Takvi signali neposredne demokracije su stari koliko i slobodni izbori u Bosni. 

Čitajucui svake godine takve i slične stvari ima već godina, neutralnom promatraču prvo šta pada u oči je određeni nivo hipokratije ili nedosljednosti. U suštini ništa se u društvu ne događa, nikakvih promjena koje ovakve poruke naširoko najavljuju.Neki sociolozi smatraju da je to baš iskonska duša bosanskog čovjeka, ta politička frustriranost, inferiornost i otpornost na promjene. Naprosto vole “da ne vole”. Jer kako otpočeti priču sa komšijom uz prvu jutranju kafu, kako bi izgledalo čitanje jutarnjih novina bez skandala i psovanja sa obaveznim” mamicu vam vašu ”? Šta da rade svi oni koji su ponosni na svoje veze i štele i koje mogu naštimati sve i svašta preko svojih veza? Šta da rade takvi ako jednom izgube svoje mjesto u društvu u kome nikom više ne trebaju? Ako bi se raspao državni kapital i državne firme sa njim bi se tada i srušio cijeli sistem uticaja na biranje poslovodnih struktura. Šta ako sutra bude jedan integralni glasački sistem po principu jedan glas-jedan čovjek ? Varaju se svi oni koji misle da su to samo puka politička pitanja. Otpor ka takvim promjenama je suštinsko pitanje socijalnog- psihološkog profila ovdašnjih prostora. Možda se promijenila mehanika vladavine ali vitalna tehnologija vladanja na ovim prostorima nikada nije.Barem u modernoj istoriji od početka 19 stoljeća. 

Živim u sredini gdje se demokratski izbori održavaju svake četiri godine i glasačka populacija ih koristi za nagrađivanje ili za kaznu vladajuće garniture. Kampanjska uvjeravanja i pobjedu na izborima valja opradvdati u naredne četiri godine.Slijedi nagrada ili kazna.Ili će se vladajuća partija i garnitura zadržati jos četiri naredne godine ili ce otići sa položaja jer nije radila onako kako su obećali. Pričam tamo neke godine ovde u Londonu sa lokalnim čovjekom koji pamti vrijeme Vinstona Čercila jako dobro. Pitam ga “zasto su Čerčil i njegova partija izgubili prve posleratne parlamentarne izbore 1945?” On kaže:“Pa jednostavno, on se pokazao kao jako dobar vođa vodeći ovu zemlju u ratu, ali nije to znao tako dobro u miru.” Ja to slušam i nesto razmisljam. Kako je moguće da tako jedna svjetska velicina ne prode na izborima? Odzvanjaju mi danas te iste riječi.Stalno me još uvijek to progoni dok pratim bosanske izbore u zadnjih dvadestak i više godina. Nešto tu ima, nešto daleko dublje i više od dnevne politike, od „jadnog napaćenog naroda koga lopovi vuku za nos“. Ima nesto i sakriva se dublje iza stihova Maka Dizdara “ Pitao jednom jedan pitac vrli" ili “Ima nešto “iza sedam,iza osam..o daljini i ne pitaj ..”

Da bi se to sve dozvalo osim citanja spomenutog Maka Dizdara, Meše Selimovića i Ive Andrića o bosanskom čovjeku i njegovom biću mora se pozvati u pomoć jedna jako zahvalana grana prirodnih nauka koja se zove socijalna psihologija. 

Socijalna psihologija tvrdi da ljudi razmišljaju o drugim ljudima više od bilo koje druge teme tokom cijeloga svoga života cak više nego o svim ostalim temama zajedno. Ljudski um je stvoren da sudjeluje u društvu a to znači da je njegov primarni posao posvecen kako opstati u okruženju sa drugima. Isto tako najveći dio takvih razmišljanja se odnosi na ubjeđivanja drugih u ispravnost naših stavova i pogleda ili ako ništa barem da ih(stavove) pokušamo opravdati pred drugima.