KO SU SLJEDBENICI NOVIH LIDERA STRANAKA ?
Po mnogim istorijskim analizama takvih pokreta dovoljno je da se animira ne vise nego 30% strastvenih članova nacije u borbi za novu budućnost koji su spremni na samo-žrtvovanje pa da se ostali 70% vođen instiktom za samo-spašavanje uz malo otpora krene u istom pravcu.
Faktori koji karakteriziraju samopožrtvovanje jesu da smo manje spremni umrijeti za ono što imamo ili što jesmo a daleko više za ono što želimo imati i biti. Stvar je kulture mnogih evropskih naroda da je vjera, država i narod primarnija nego vlastita porodica ili vlatita individualnost. Njima treba novi izazov ili "Nešto za što se vrijedi boriti", ne osjećaju se dovoljno samo-voljeni i samo-poštovani. Oni hrle da postanu sljedbenici pokreta i da na njega prenesu brigu za bolju budućnost jer oni ga sami ne mogu rijesiti.Takve masovni pokret trebaju da skinu ličnu odgovornost za svoj vlastiti neuspjeh i dadnu ga pokretu da riješi umjesto njih. To dobrovoljno predavanje svoje sudbine je karakteristično za sve masovne pokrete bilo one koji su bili istorijski pozitivni ili one koje su čovječanstvo odveli u propast.
Na ovu skupinu svakako treba i dodati i one koji se pridruže rastućem revolucionarnom pokretu privučeni sa mogućnosti da učine nagle i spektakularne promjene u svojim životima . Da se lično okoriste u borbi za revoluciju. Ta korist ima više dimenzija i stara je koliko i sama revolucija. Zato postoji izraz krađa revolucije .
Za razliku of tih ratobornijih, velika većina ljudi koji žive pune vrijedne živote obično nisu spremni umrijeti niti zbog svoje zemlje niti zbog svete stvari.
Možda se može ovde raspravljati o tome da nije bilo tih ratobornijih pa kako bi se svijet onda uopšte mijenjao? Ima osnova za takvu raspravu svakako.Vec je receno da u istoriji su postojali loši i dobri masovni pokreti.Ratoborni i hrabri su bili svagdje prisutni sa svojim ideologijama.
Može se polemizirati a koliko je masovnih pokreta odvelo ljude u bolju i prosperitetnu buducnost? Svakako da velika većina to nije uradila.
Kada ovde koristim riječ “prosperitetnu” prvenstveno mislim na individualne slobode i dobrobit pojedinca a ne samo žrtvovanje za dobro kolektiva.
Da li uspješni poslovni ljudi mogu biti vođe revolucija?
Uspješan poduzetnik je često neuspjeh kao vođa masovnog pokreta jer mu je um prilagođen "stvarima koje jesu", a srce je fokusirano na ono što se može postići u "naše vrijeme". Čini se da je uspjeh u vođenju praktičnih poslova kvalifikacija zan neuspjeh u upravljanju političkim poslovima. Takvi ljudi nisu spremni za veliku dozu samo-žrtvovanja jer su sebe našli u sadašnjosti za razliku od onih 30% koji to mrze kako sam objasnio ranije.
Pravi sljedbenici su ljudi koji na putu za sveti cilj ne pitaju se previše niti mu se čude previše .Jesu li frustrirani lakše indoktrinirani od ne-frustriranih?
Jesu li ovi zadnji lakovjerniji?Očito postoji neka veza između nezadovoljstva sebe i sklonosti ka lakovjernosti.
Takva grupacija ljudi traže da ih se prevari. Ono što je Stresemann ( njemacki politolog ) rekao o Nijemcima tih 1930-tih godina jest istina za frustrirane općenito: “Oni se mole ne samo za svoje svakodnevni kruh, nego i za (njihovu) dnevnu iluziju. " Lako ih je nagovoriti i voditi. Eric Hoffer smatra za takvog čovjeka da je bespomoćno, jadno i grešno stvorenje. Njegova jedino spasenje je u odbacivanju sebe i pronalaženju novog života u njedrima svetog korporacijskog tijela - bila to crkva, nacija ili vizija nekog masovnog pokreta.
Šta se dobija za uzvrat? Javlja se strast za podršku , dobiva se smisao života , održava se nada ako ne u sebe a ono barem u one druge i adrenalin se brzo grije. U nacionalistickim pokretima kao sto sam već gore napisao dolazi do jakog osjećaja zajedništva a najjače ljepilo koje ih veze je zajednicka netrepeljivost prema ONIMA iz drugih grupa. Tako da takvi ljuti sljedbenici i iskreni zavjerenici za “stvar”, sve one koji ne misle kao oni a iz istog su naroda smatraju ih za izdajice. U stvarnosti oprecno od takvog herojstva i fanatizma nije izdajica i ili “pobegulja” kako su se posprdno zvali nego normalni gradani koji vole sadašnjost i nemaju previse interesa za mučenistvo i herojstvo. Argumenti onih koji se ne slažu sa ovom trvrdnjom mogu navesti mnogo primjera kada ucestovanje u nacionalnom pokretu smatraju aktom nužne odbrane. Kad masovni pokret počne zaokupljati sadašnjost to znači da je stigao. Tada prestaje biti pokret i postajeinstitucionalizirana organizacija - uspostavljena re- institucionaliziranjem crkve, vlade i vodece snage u društvu .
Mržnja je najpristupačnija i najsveobuhvatnija od svih ujedinjujućih faktora svakog masovnog pokreta. Jedan od najozbiljnijih nedostataka Chiang Kai-Sheka ( vođa revolucije kineskog masovnog pokreta) bio je njegov neuspjeh u pronalaženju odgovarajućeg novog vraga nekada japanskog neprijatelja koji je na kraju rata nestao sa scene. Ambiciozni ali prostodušni general možda je bio previše umišljen da bi shvatio da nije on, već japanski vrag taj koji je oduševio,ujedio i donio neviđeni ratni moral i spremnost na samopožrtvovanje kineskih masa. Takva konstatacija će vladati za sve iste ili slične religijsko nacionalne pokrete koje ce posle zahvatiti svijet.Strastvena mržnja može dati smisao i svrhu praznom životu.
Čuveni francuski filozof i matematičar Biase Pascal(1623-1662) je bio mišljenja da je "čovjek nikada ne čini veće zlo niti to čini sa većom slašcu nego kad to radi iz vjerskih razloga"
Tako ljudi koje progoni besmisao njihovog života teže mogu pronaći novi sadržaj. Masovni pokret nudi im neograničene mogućnosti za oboje.
Ovdje nedvosmisleno leži dio atraktivnost masovnog pokreta. Tamo pronalazimo „pravo na sramocenje svakoga ko nije sa nama", koji prema F. Dostojevskom ima neodoljivu opčinjenost.
Koga su lokalni seljaci u vrijeme Inkvizicije optuživali da su vještice nego svoje komšije ?Koga su sve mirni pariski gradjani optuživali na smrt giljotinom? Ko je prijavljivao Jevreje koje se skrivaju u podrumima? Ko je izdao Anu Frank? Kako je Pol Pot u Kambodzi uništio cijeli milionski grad Phnom Phen u kojem su živjeli najveći neposlušnici saboteri njegove crvene kmerske revolucije? Balkanska istorija je isto puna takvih primjera ljudske pakosti i nemorala u svim prošlim ratovima.Nije moguće da može biti nešto izvan svijeta i zakonitosti ljudskog ponašanja.Nikakva podjela na naše poštene i njihove nepoštene ne može nadjačati ova čvrsta i dokazana ponašanja kada su u grupi.Da jeste, to bi bilo u antagonizmu sa ljudskom prirodom.Nikada svijet nije imao takvu miroljubivu naciju čiji su pripadnici svi redom bile velike duše i ljubitelji svih.Ova konstatacija nije pesimizam o čovjeku neko istorijski i sociološki fakt.
Blaise Pascal, francuski matematicar i filozof ( 1623-1662) kaže da „svi ljudi po prirodi mrze jedne druge , a da su ljubav i dobročinstvo povremeni i nestalni kao bljesci munje na nebu.
"Što god više napraviš loših svojih procjena i sudova sve više počinješ vjerovati drugima i sve više si spremniji slijediti primjere drugih" opet kaze vec dosta citirani Eric Hoffer. Tako se ogromna pasivna većina uvlači i i nesvjesno osnažuje svaki masovni pokret.
Ova tvrdnja bi bila bezgrješna čak i pohvalna da je svaka revolucija u ljudskog istoriji bila razumna i rodila veće ljudske slobode i bolje uslove zivota. Nažalost nije baš.
Bez obzira koliko mislimo da je važna uloga vođstva u usponu masovnog pokreta, nema sumnje da vođa ne može stvoriti sve uslove koji omogućuju uspon pokreta. On ne može snagu dočarati pokretu i sljedbenicima iz neke praznine. Mora postojati žudnja slijeđenja i pokoravanja te intenzivno nezadovoljstvo stvarima onakve kakve jesu prije nego što će se pokret i vođa i pojaviti.
Jednom kad se postavi takva pozornica, prisutnost izvanrednog vođe postaje neophodna. Bez njega neće biti pokreta niti će sam pokret opstati na duže staze.
Za Hoffera postoje dvije vrste ljudi - oni koji stoje čvrsto na nogama i onih koji se žele distancirati sami od sebe i svog osjećaja neadekvatnosti ili nedostatka smisla te se vezati za pokrete - religiju, ideologiju ili bilo koju skupinu u kojoj mogu povratiti i ojačati svoju izgubljenu vrijednost.
To se kasnije reflektira na uslove koji vode ka stvaranju populističkih masovnih ili nacionalnih pokreta. Bitna komponente koje slijede poslije jesu vođe koje ovakvi pokreti zahtijevaju.
Na kraju ovog izlaganja bih naglasio da sam htio uz pomoć saznanja koje nam nudi socijalna psihologija i antropologija pratiti stanje društvenih promjena kada u pojedinim istorijskim epohama dolazi do rapidnih izmjena.
Prateći takve pojave uvidio sam mnoge zakonitosti koji vladaju u odnosu pojedinca i društvene skupine,odnose unutar jedne društvene skupine, i na kraj izmedu različitih društvenih skupina. Mišljenja sam da se mnoga takva nalaženja mogu primjeniti na područje mnogih balkanski zemalja. Sasvim je logično da su te iste turbulencije važile i za bosansku istoriju. Pokušao sam izbjeći dodire sa politikom i politikanstvom koliko je bilo moguće .
Željko Škorić
London 2021
Autor: Željko Škorić
London, Decembra 2020
(sva prava zadržana)
.jpg)
.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar