7 Sociologija - Neki pogledi na Bosnu 7

 

                                           KO DRUKČIJE KAŽE KLEVEĆE I LAŽE

Trudio sam se da saznam da li je ova krilatica koja je bila okosnica propagadnog djelovanja stare KPJ domaće proizvodnje ili je uvezena od Sovjetskog Saveza .

Izmišljanje neprijatelja i vječita prijetnja izvana uperena protiv naših redova i naše revolucije je stara vladajuća taktika koja potiče čak iz srednjeg vijeka kada su kraljevi okupljali vojsku za lično motivirane ratne sukobe. Masi se morao naći motiv da je kraljevsto u opasnosti i da ONI dolaze da siluju nase žene . Naši krajevi su puni takvih primjera jer je nažalost nasa vjekovna istorija prepuna sukoba i ratova.Da se ne bi pomislilo da je to unikatno za Bosnu nije istina nego je to više vjekovna istorija skoro svakog evropskog naroda. Od blagog suprotstavljanja i blagih neslaganja pa sve do mržnje prema drugima koji su izvan, zbijanje redova uvijek provjereno radi . Takva mržnja spada u red najvećih motivacionih faktora za odbranu interesa grupe. Kad takvog mrskog neprijatelja nema onda je mnogo komplikovanije očuvati zajedništvo .

Rizična vremena ili iznenadna prijetnja može zaoštriti grupnu pripadnost.( Broz i njegovo "Ne" rečeno Staljinu 1948 naprimjer) Bila ona stvarna ili izmišljena, tada narodi žele snažna pravila i autokratske vođe koji će im pomoći da prežive. Kad ljudi misle da je njihova kultura "na rubu katastrofe", njihov je neposredni odgovor prihvaćanje strogih pravila i čvrstih vođa.

Nepripadanje je loše za ljudska bića . Potreba za pripadanjem naziva se potrebom , a ne pukom željom, jer kad se ne-pripadanje kao takvo dogodi ljudi pate mnogo više i postaju nesretniji. Želja je nešto bez koje mozemo živjeti . Potreba je nešto što moramo imati da bismo bili zdravi. Nezadovoljavanje potrebe za pripadnošću dovodi do značajnih zdravstvenih problema, uključujući i veći rizik od smrti. Stope smrtnosti od svih vrsta bolesti veće su među ljudima bez socijalnih veza nego među onima sa socijalnim vezama. Ljudi koji su sami na svijetu imaju više problema s tjelesnim i mentalnim zdravljem od ljudi koji pripadaju dobroj društvenoj mreži.

Ako živite u društvima koja teže monolitnosti onda cete se brzo naci na oštrici ove gore na pocetku teksta izrečene krilatice.

Drugačije misliti nego ljudi oko vas i iz vaše grupe je svojevrstan rizik za društveni status pojedinca i samog osjecaj pripadanja 

Bićete sami i napušteni i dakako da ce vam se na sve načine spriječiti mogućnost pripadanju grupi jer niste poštovali ovo gore receno “ 

Ljudi se prilagođavaju grupnom pritisku jer ovise o grupi zbog zadovoljenja primarne socioloske ljudske potrebe a to je želja da ih drugi ljudi private.Nekoliko aspekata situacije čini grupno razmišljanje vjerovatnijim. 

-Prvo, grupa teži biti poprilično slicna i kohezivna za početak a kao rezultat toga dolazi rapidno do sve više i više grupnog razmišljanja. Članovi grupe dijele mnoga gledišta i ideje i uobičajeno imaju tendenciju dobrog međusobnog slaganja.Monolitnost misljenja i stavova je svakako jedan od stubova zajedništva. 

-Drugo, jaka, direktiva od vođe čini grupno razmišljanje vjerovatnijim. 

-Treće, skupina može biti tendenciozno izolirana u nekom smislu

od drugih, tako da nije izložena uznemirujućim činjenicama ili suprotnim stavovima. U tu svrhu grupe teže da kontrolišu ili barem uticu na medije.

-Četvrto grupa može imati visoko samopoštovanje, smatrajući sebe superiornom, elitnom kolekcijom ljudi koji ne trebaju brinuti o tome što autsajderi misle ili žele.

Socijalni psiholozi identificirali su nekoliko važnih znakova koji pokazuju kada se individualna misljenja kristalizirsju u kolektivna i koriste se kao poluga zajednistva grupe. Stav i misljenje je primaran. 

Prvo, postoji pritisak grupe prema skladnosti. Grupno mišljenje potječe iz želje ljudi da se članovi grupe slažu. 

Ako pažljivo slusate tekuće izjave u TV emisijama i novinske članke kontrolisanih medija sa sve tri bosanske strane lako cete prepoznati kako se ove gore cetiri vidljivo prisutne. 

Želja mi je da ne odlutam u politicke komentare u ovom napisu jer sam od početka zelio dati samo sociolosku –psihološku dimenziju bosanske stvarnosti. Ne mogu a da ne kažem da sam mnogo puta prateci intervju sa vodecim bosanskim političarima u razgovoru sa voditeljima najgledanijih TV programa jasno uvidio kako se ova vitalna teorija iz socijalne psihologije odvija u stvarnosti.

Konformnost je čin usklađivanja stavova, uvjerenja i ponašanja pojedinca s grupnim normama. Norme su implicitna, posebna pravila koja dijeli cijela skupina i to dovodi pojedinaca u njegovu interakciju s drugima u grupi. Nespremnost za usklađivanje ka zajedničkim grupnim vrijednostima nosi za pojedinca rizik socijalnog odbijanja. Cijena za pojedinca je veoma velika. Sociolozi tvrde da nametnuto kazneno izoliranje neposlušnog pojedinca od pripadajuće grupe bilo da je ta grupa samo društvo iz ulice ili škole, kolega na poslu, crkva, vjere može izazvati strašne posljedice po njega čak toliko ozbiljne da mogu odvesti u depresiju.Osjećaj vlastite bezvrijednosti prouzrokovan takvim istjeravanjem može u ozbiljnom slučaju dovesti do kraha fizickog zdravlja. Rijetko se ko igra sa ovakvim posledicama jer je suviše skupa cijena za mnoge iz grupe.Ne želim tvrditi da nema takvih pojedinaca jer inače kako bi ikada došlo do društvenih promjena ali dominantno ponasanje članova grupe je bezuslovno prihvaćanje grupnih normi ponašanja, mišljenja i političkih opredeljenja. 

Sjedim tako jednom u Knez Mihajlovoj u Beogradu na kafi sa mladim obrazovanim simpatičnim parom. Obadvoje rade i imaju pristojan zivotni standard. Dosta su pro-evropskih pogleda, individualisti,relativno apolitični. Na pitanje da li su religiozni, da li idu u crkvu i upražnjavaju li crkvene običaje su mi ovako rekli: “ Čuj, normalno da imaš sva prava da u Srbiji budeš ateista I da se distanciras ali onda neminovno ulazis u drugi problem” A koji? Pitam ja. “Pa imaćeš problema da se družiš sa ostalima jer je većina naših prijatelja su vjernici koji obilježavaju porodične slave. Glavnina socijalnog okupljanja i druženja se događa kada prijatelji odlaze na slave jedni kod drugih. To postaje dominantan dio kulture. Onaj ko nema slave ili iz nekih razloga ne drži do toga rizikuje da izgubi neformalnu poziciju u društvu cak i u rodbini. Ovdje više nije riječ o religiji ili da li idete u crkvu nego se tiče vaseg mjesta u društvu. Postoje šanse da ste odbačeni ili manje cijenjeni ako odstupate od opštih normi takve skupine. 

Drugi primjer je iz Ilijaša neposredne blizine Sarajeva. Znam te ljude toliko godina i nisu bili nikakvi vjernici rođeni i odrasli u vrijeme prijašnjeg režima. Ulazim u njihovu kuću i zapazim na zidu velika slike džamije iz Meke -Arabija. Pričam malo o tome sa njima i oni kažu da to ovde svaka kuća ima. Maltene samo što nisu rekli:" Pa nema smisla kad komsije dođu a svi imaju osim nas".

Zato se vodila borba svih dominatnih političkih partija da se pridobije simpatije lokalnih ili državnih religijskih lidera. Ako se ta naklonost dobije (obje strane će vidjeti koristi ) onda se normativi iz takvog partnerstva brzo uglavljuju kao opšte prihvaćene u svojoj grupi i vrlo brzo postaju standard ponašanja i postaju model uzornog građanina ,dobrog komšije i domaćina . 

Stvara se znak jednakosti izmedju kulture i politike.Odatle su važne slike zajedničkog polaganja vijenaca ili zajednickog učešća na raznim godišnjicama i vjerskim praznicim sa liderima iz vjerskih zajednica. Sve te slike su vrsta izbornih kampanjskih poruka vješto i strateški postavljene. 

Političko ubjeđenje većine ili agresivne manjine će biti novi izazov za pojedinca pripadnika. 

Kolektivistički nastrojeni ljudi više brinu o ličnim vezama sa grupom, pripadnost grupi, osjećaju da su prihvaćeni i poštovani u toj istoj grupi.

Ranije smo rekli da je osnova formiranja grupa istorijski gledano konkurencija sa ostalim grupama i po toj logici lojalnost pripadanja svojoj (NAŠOJ) grupi se isto tako mjeri stepenom odbijanja simpatija prema kako sociolozi kazu (NJIHOVOJ) drugoj grupi.

Dobar član svoje grupe u principu ne vjeruje drugoj grupi jer njih doživljava kao izazov i rizik od napada na svoju grupu. Bilo da govorimo o plemenima u Amazonu koji ne podnosr one druge jer im ugrazavaju lovišta i miješaju u se u njihovu teritoriju, vise sukobu nego li saradnji između bosanskih mini država ili rasnim netolerancije u Americi. Princip je isti sve ostalo su nijanse rekao je Đorđe Balasevic. Zato se stalno čuje izraz “nasi “ “njihovi”

Sukob među skupinama pomaže učvršćivanju osjećaja pripadnosti grupi.

Pojedinac ako želi da ostane u grupi i ne dobije isključenje mora adaptirati svoje mišljenje prema misljenju grupe .U par navrata sam naglasio tu vitalnu pojavu masovne psihologije. Tu se pojavljuje bitna stvar koj se zove samo-cenzura.

Samo-cenzura znaci da pojedinci odluče da ne izraze svoje sumnje ili ne žele da iznesu odgovarajuće informacije protiv planova i stavova grupe. Dakle, mnogi pojedinačni članovi grupe mogu sumnjati ili znati stvari koje mogu predstavljati probleme, ali svi misle ako niko drugi neće ništa da čini i tako svaka osoba odluči ne ljuljati brod. Ovo stvara začarani krug: jer niko nije spreman izraziti nikakve sumnje tako se javlja dojam da niko u nista ne sumnja i svi vjeruje u isto.

Informacije o rizicima, potencijalnim štetama i opasnostima su potisnute , svi članovi grupe izražavaju vjeru i optimizam (neopravdano), a to stvara osjećaj da grupa može postići gotovo sve. Mnoge od najgorih katastrofa u istoriji su nastale na ovaj način jer je ovakva iluzija ne-ranjivosti uzrokovala državne propasti, fašizam je najbolji primjer. Odluke su usvojene bez potpunog uvažavanja mana i opasnosti u njihovom planu zahvaljujući punoj kontroli grupe . Osjećaj moralne superiornosti četvrti je znak. Takve skupine sebe smatraju dobrim i čestitim. Oni drže visoke ideale i vjeruju da ih bolje ispunjavaju nego drugi ljudi. Zato su NAŠI ratni učesnici branili otadbinu, kućni prag ii svoj narod a NJIHOVI radili sve sto ne treba. Nastaje totalno odsustvo kritičnog mišljenja unutar grupe.

Ljudi koji imaju vrlo malo kontakta s drugim skupinama nemaju o njima puno informacija, pa prazninu pokušavaju popuniti stvaranjem stereotipa. Kad bi ljudi mogli riješiti sva svoja neznanje o drugima kroz više interakcija i dobijanjem više informacija o drugim grupama predrasude bi se smanjile ili čak nestale.