Etnocentrizam je termin koji socijalni psiholozi koriste za opisivanje mišljenja da je vlastiti način života prirodniji ili ispravniji. Etnocentrizam znači da neko svoju vlastitu kulturu može vidjeti kao jedini ispravan način života. Vecina etnocentricno nastrojenih pripadnika jedne društvene skupine sklona je prejudicirati negativan osjećaj prema pojedincu koji se temelji isključivo na njegovom članstvu u određenoj skupini.
Jako je bitno za bilo koja socioloska istraživanja da sociolozi znaju u kakvom društveno -političkom sistemu određena društvena skupina živi . Nije mi cilj nikako da ulazim u dnevna politička događanja na ovim prostorima kao što sam na početku rekao ali se mora reći da partije koje trenutno predvode svoje narode više imaju status vođa masovnog nacionalnog duhovnog buđenja nego uobičajenih demokratskih politickih partija koji se svojim programom takmiče za naklonost glasača . Sve tri strane igraju na kartu jake kohezione veze sa religijskim autoritetima i zajedno u partnerstvu nude nadu u bolje sutra.Identificiranje dobrog vjernika sa dobrim članom “partnerske” partije je postalo više nego očigledno. Pojedinci su već unaprijed definisni kroz model uzora pravog vjernika, pravog patriote,domaćina i pratioca politickog partnera koji sve ovo gore budno nadzire i usput pazi na pojavu vanjskog ili unutrašnjeg neprijatelja koji žele da ovu skladnost naruše.
Za one koji nisu dublje iskusili druge kulture može se reći da su etnocentrični ako smatraju da je njihov život najprirodniji način življenja. Neke kulture mogu biti skoro istovjetne ili se preklapaju u idejama ili konceptima pa da članovi suprotnih skupina nađu dosta sličnosti. Međutim , neke grupe mogu jedna sa drugom imati drastičnije razlike koje mogu postati skoro neprebrodive.Razne grupe po pravilu socioloških istraživanja prije idu u konkurentske nego u koperacijske odnose.To je skoro pa prirodan odnos između raznih grupa. Lično mislim da se narodi na bosanskim prostorima uklapaju u ta sociološka nalaženja .
Skoro iste zakonitosti vladaju i u životinjskom svijetu.Ne postoji nikakva evidencija da čopor lavova iste skupine saraduje sa lavovima iz drugog čopora kad dođe do lova na pljenove ili uredenja zajednicke teritorije .Ali postoje bezbroj evidencija da se sukobljuju jedni protiv drugih samo zato što su iz drugog čopora. U pojedinim slučajevima jedna društvena skupina može uvidjeti drugačiji način života u drugoj skupini i smatrati ga pogrešnim. Tada ta skupina može pokušati preobratiti drugu na svoj vlastiti način života. Strašni rat i neslaganja mogli bi biti poguban rezultat ako ciljana skupina ne želi promijeniti postojeći način života. Uvijek sam gdje god sam odlazio obraćao pažnju na grafite po ulicama, na viceve koje se pričaju kako sam na pocetku ovoga rada naveo jer sve to reflektira na kultorolosku cjelinu jednog naroda i odnise sa drugim u susjedstvu. Tih kasnih 80-tih pred prve posle komunističke izbore u jeku nacionalnih kampanja izlazi slogan “Sto bi ja bio manjina u tvojoj državi kad ti možeš biti manjina u mojoj “. Na zgradama pojavljuju se grafiti “Ovo je Srbija' ili onaj poznati sligan "Zna se HDZ". Sve su to bili znakovi i simboli nadmoći jednog nad drugima i elementi konkurencije prije nego li koperacije.
Pomaže li ili šteti li društvu etnocentrizam? Etnocentrizam ima dva lica - nudi i prednosti i nedostatke. Ljudi se osjećaju dobro prema sebi i prema drugima koji su unutar njihove skupine kada vjeruju da je ono što rade ispravno i da su
superiorniji od onoga što rade druge u drugim okolnim skupinama. Promovira se stabilnost i tu se tradicija i ponašanje jedni prema drugima visoko cijene. Međutim, ako je društvo previše kruto, tada postaje ne-fleksibilno i pretendira da pruži veliku otpornost za promjene. To je ta negativna strana ekstremnog etnocentrizma.
Narodi sa jakom dozom etnocentrizma jednom kad nauče svoju kulturu (primarna socijalizacija o kojoj ce biti više riječi kasnije) postaju vrlo predani njoj. Zapravo, često ne mogu zamisliti nikakav drugi način života. Oni mogu prosuditi druge samo prema njihovim vlastitim kulturnim standardima.
Proizvodnja i održavanje antagonizama prema “NJIMA” koji su protiv “NAŠIH” je motorna snaga za razvoj etnocentrizma. Kada “ONI” izmišljaju, pretjeravaju ili konstruišu dogadaje koji nisu bili onda se to zove “neprijateljska propaganda” a kada “MI” to isto radimo onda se to zove obrazovanje, moralno obogaćivanje, patriotizam ili jednostavno istina. To je dokazan mehanizam kontrole vlastite glasačke skupine budući da efektivno blokira bilo kakvo racionalno razumijevanje onoga što se događa. Pogledajte samo suštinske razlike u pogledima iz zadnjeg rata, medijske komentare pred godišnjice , poruke na natpisima na spomenicima , nazivima ulicama ili stavovima prema raznim međunarodnim tijelima i insitucijama.
Svakako jedne od oružja etnocentrizma su kategorizacije, degradacije grupe sa kojom je "nasa" grupa u konkurenciji ili čak u otvorenom neprijateljstvu. Ti “DRUGI” su uvijek ispod naše grupe po svemu po ekonomskom razvoju,opštem razvojnom uspjehu, kulturi, njegovanju tradicija,tumačenja prošle istorije itd. Predrasude, stereotipi, davanje pogrdnih imena čak i vicevi imaju svrhu da povećaju etnocentrizam u svojoj vlastitoj grupi. Jedno jednostavno motivacijsko objašnjenje negativnog tona većine stereotipa jest da ih ljudi koriste za jačanje samopoštovanja. Prirodno je kada se ima visoko samopoštovanje pa se takva društvena skupina osjeća bolje. Ali je problem sa etnocentrizmom da tako visoko mišljenje o sebi više se bazira na niskom mišljenju o drugima . Kad se promatraju pripadnici drugih skupina oni se uvijek namjerno prave inferiornima. Tako se poboljšava vlastito samopoštovanje zahvaljujući prvenstveno degradiranju pripadnika druge skupine. Drugim riječima, ako su sve ostale skupine inferiorne, tada vaša grupa mora biti superiornija. Istorija nas uči da takvi odnosi u svijetu su uvijek uvertira za istrebljenje.Istorija afričkih plemena ili svih evropskih ratova su dokaz za takvo nešto .
Najefikasniji način da utišamo grižnju savjesti jest uvjeriti sebe i druge da su ONI protiv kojih smo pogriješili doista jesu izopačena stvorenja, koja zaslužuju svaku kaznu.Ova tvrdnja je iz sasvim drugog konteksta i iz opisa jedne druge svjetske revolucije ali služi kao evidencija odnosa između suprostavljenih grupa. Da li i to može biti osobina etnocentrizma na ovim prostorima?
Neki stručnjaci ove oblasti nastoje objasniti predrasude i stereotipe na temelju kojih su formirani politički ciljevi. Takvo šta uvijek čini moćnija skupina prema onoj inferiornijoj.
Naprimjer bijeli su Amerikanci proizveli stereotipe o Afro-amerikancima kao inferiornim bićima kako bi opravdali njihovo držanje u podaničkom i robovlasničkom položaju u društvu. Isto tako, neke feministice, borci za ženska prava sugerišu da su muškarci izmislili stereotipe o slabim i manje društveno vrijednim ženama samo da bi opravdali i nametali svoju superiornost.
Ova otkrića sugerišu da su ljudi normalno i prirodno spremni ići zajedno s dijeljenjem svijeta na "NASE" i "NJIHOVE" i zauzeti negativan stav prema "NJIMA". Predrasude i diskriminacija prirodno proizlaze iz ove tendencije.Sadržaj stereotipa može se naučiti, ali spremnost za držanje stereotipa duboko je ukorijenjena i nije ga lako prevladati.
Među sociolozima vlada hipoteza da redovita interakcija između članova različitih skupina smanjuje predrasude, pod uslovom da se događa pod povoljnim uslovima.
Možda je u budućnosti silazak sa nacionalnih na građanske orijentacije je bas taj put.
RE-SOCIJALIZACIJA I KULTUROLOŠKI DISKONTINUITET
Ako je po nečemu poznata sociološka I kultoroloska slika ovih bosanskih prostora onda je to nešto što je zajedničko za cijeli Balkan a to je ne postojanje kontinuiteta u skoro svakom pogledu. Nijedna generacija u svom životnom vijeku nije dočekala i ispratila istu vlast i isti politički ili etnički vrijednosni sistem. Ako se složimo da poltika usmjerava kulturu a ne obrnuto (na primjer jednom državna vlast ne želi da suraduje sa religijom kao komunistička naprimjer a drugi put suprotno, zelibda sarađuje ) onda vidimo da generacije odrastaju bez kontinuiteta u modelu očekivanog ponašanja. Generacije i generacije ovdje gdje zivim u Velikoj Britaniji odrastaju uz iste heroje i istorijske junake kakav je Robin Hud ili danasnji Harry Potter. Svakako će neko reći da je to zbog toga što ta zemlja nije osvajana vijekovima.Dakako da je taj razlog bitan. Slažem se.
Procesi socijalizacije i posle re-socijalizacije se kontinuirano vrte u krug na balkanzkim prostorima.Komunistički režim od masovnog prihvacanja na početku završio do pravog zaborava samo manje od jedne decenije je samo jedan primjer istorije ovih prostora.
Neki naučnici antropolozi smatraju da je istorija permanentnija i smatraju da se prošlost ne može izbrisati i da je uvijek tu oko nas dok ostali kazu da se može. Dovoljno je bilo samo dvije decenije da skoro svi narodi završe u svojoj istorijskoj amneziji. Ova nova generacija rođena posle 1992, tvrde neki, neće nikada napraviti vezu sa onom Bosnom Kulina Bana , Bosnom Tvrtka Kotormanića, austrougarskom Bosnom, Bosnom sa Josipom Brozom. Da li su u pravu takvi? U pravilu ni jedan sistem vlasti uspostavljen na ovim prostorima osim onoga Otomanskog nije nadživio sam sebe i otišao je na istorijsko smetljište . Da li je nešto ostalo nedirnuto ili netakuto iz te istorijske baštine ? Kulturoloski gledano ostale su uvijek sevdalinke, baklave, Ivo Andric, Bijelo Dugme ce uvijek trajati . Da li se može odgojiti nova generacija koja ne zna nista sta je bilo prije nje? Činjenica da svaki započeti novi sistem se ne trudi da nastavi ili barem da realno prikaze sistem prije njega , Ne postoje istorijske čitanke koje spominju prošle događaje za koje bi ovi postojeci držali da su i za njih značajni.Kada izučavamo istorije drugih evropskih naroda taj se istorijski kontinuitet osjeti i dosta je vidljiv. Normalno da ima izuzetaka, kao na primjer, diskontinuitet njemačke istorije iz vremena nacisticke prošlosti .
Socijalizacija je proces učenja, saznanja i održavanja kulture, običaja i samog bića određene skupine ljudi na određenim geografskom prostoru. Naši prvi utisci kao malog djeteta o sredini i kulturi kojoj pripadamo, dobijamo u danima kada se prvi put susrecemo sa takozvanom primarnom socijalizacijom. Ona započinje rođenjem i nastavlja se tokom cijelog života. Uspješna primarna socijalizacija omogućuje ljudima da se uklope u društvenu skupinu u kojoj pripadaju. Ona se smatra da odražava stvarnost i prema tome, apsolutno istinitu i koja iz različitih razloga postaje vrlo otporna na promjene. A šta ako ne dolazi do kontinuiteta kultoroloskog okruženja kao sve ovo o čemu ovde govorimo? Šta ako se za vrijeme jednoga ljudskog vijeka dolazi do drastičnih promjena kulturoloskih miljea, sta se tada desava sa primarnom socijalizacijom? Svaka promjena vlasti može a i ne mora znaciti promjenu cjelokupne kulture. Uzmimo primjer Iranske revolucije i ajatulaha Homeinija.Taj se primjer smatra drastičnim kada je u pitanju promjena u kulturi.Mišljenja sam da su promjene nastale 90-tih godina na ovim prostorima vidljivo promijenile primarnu socijalizaciju uspostavljenu prije.Razlog je opet isti kao sto je u sam naziv ovoga poglavlja.
Djeca stasala te posleratne 45-te su učena da partizan koji je ukrao crveni sal (kultna pripovjetka “Crveni šal ”- Antonije Isakovic) treba za bude streljan jer je ukrao crveni šal.Takve priče su korištene u školama za veličanje partizanske etike.Joja sa Kozare, Valter iz Sarajeva, Mirko i Slavko su bili kultni heroji primarne socijalizacije moje generacije.
A onda posle još takvih turbulentnih promjena dolaze nove političko – kultorolosko okruženje i stari junaci nestaju. (“divno biješe glavni biti dok me nisu pročitali “ kaze Dusko Trifunoivic u pjesmi Glavni Junak.
Mozda je način plasiranja tih novih junaka i mitova bio medijski drugačije odrađen u tom vremenu ali je svrha bila ista.
Socio-psihologija definira i ko su odgovorni za takve procese. Oni se u nauci zovu agenti de- socijalizacije i ponovne re-resocijalizacije
Tokom djetinjstva i adolescencije, glavni agenti socijalizacije su porodica, škola,grupa vršnjaka i masovni mediji. Uloga porodice je presudna u oblikovanju osnovnih vrijednosti. Škole upoznaju djecu na život izvan skole. U vršnjačkim skupinama mladi se uče novim okolnostima. Prije su djeca na pitanje “Odakle si sine? odgovaralo sa “Iz Bosne” a danas na isto pitanje je odgovor “Iz Federacije”.
Ljudi mijenjaju svoje ponašanje na temelju informacija koje dobivaju iz lokalne kulture, kao što su zakoni i pravila, vjerska učenja i moralni principi, istorijski događaji, simboli. Ono što čitaju u knjigama ili vide na televiziji ili što su naučili u školi.
Željko Škorić
Zagreb 2019
.jpg)
.jpg)
Nema komentara:
Objavi komentar