8 Sociologija - Neki pogledi na Bosnu 8

 
    

         PRIPADNOST GRUPI JE ESENCIJALNI INTERES SVAKOG POJEDINCA

Zbog toga grupa tendenciozno ulazi u process usklađivanja istih interesa i istih pogleda svojih članova . Članovi grupe dijele emocionalno snažna iskustva kako u pobjedi tako i u porazu.

Štoviše, ako se iste informacije žele dijeliti vec dobro formiranoj grupi (a prije toga je ta ista grupa uskladila svoje ponašanje i svoje vrijednosti) onda ce doći do nivelacije interesa i mišljenja .
Socijalni psiholozi bili su dobri u pronalaženju apsurdnih ili destruktivnih ekscesa
ovakvih tendencija
U donošenju odluka prevladava grupni interes i dakako grupno razmišljanje.
Skupina se drži željenog načina djelovanja, odbijajući uzeti u obzir bilo kakve 
alternative i odbijajući prepoznati opasnosti ili nedostatke u svom planu.
Korijeni grupnog razmišljanja vjerojatno leže u želji za slaganjem. Članovi grupe
ne žele provesti cijelo vrijeme u svađi, niti žele da to čine ostali članovi
Na njihove protivnike (sjetite se gore izraza IN-grupa i OUT-grupa)
se gleda kao na neprijatelje s nepoštovanjem i prezirom. Grupe koje su
opterećene se svojim grupnim razmišljanjem mogu odbiti pregovarati sa svojim vanjskim oponentima jer oni misle da su ovi zli. Ne boje se svojih neprijatelja jer ih smatraju slabima. To se može pokazati skupo i pogrešno , jer ako se podcenjuju svoji oponenti, šanse za uspjeh su mnogo manje nego što se misli i planovi neće ići glatko. 
Grupe ili pojedinci koji rade zajedno kako bi dobili određene pogodnosti surađuju dobro. Skupine ili pojedinci koji rade jedni protiv drugih za veći udio nagrada u sukobu su. U sukobima poraz protivnika smatra se jako bitnim. Zapravo, pobjeda protivnika može postati važnija od postizanje cilja i može donijeti više zadovoljstva od pobjede nego sama nagrada

DA LI JE ČVRSTO ZAJEDNIŠTVO U GRUPI DOBRA ILI LOŠA POJAVA?

Istraživanje socijalnih psihologa sugerišu da raznolikost unutar grupe stvara veću spoznaju za kompromisima. Razna posmatranja ukazuju na jednu stvar a to je da je raznolikost bolja nego monolitnost unutar iste društvene skupine. Takve skupine sklopljenje od pojedinaca sa različitim osobinama mogu biti fleksibilnije i kreativnije od skupina koje su obilježene većim sličnostima među članovima. Veća raznolikost može okupiti više perspektiva a svakako i više informacija. Grupe mogu biti pametniji od najpametnijeg pojedinaca, ali samo ako različiti ljudi doprinose sa različitim informacijama koje po prirodi svoga bica posjeduju.Pogledajte južnoameričke zemlje na primjer. Stepen razvijenosti i kvalitet života skoro da je identičan sa manjom ili vecom brojem naseljavanja Evropljana. Gdje su Evropljani više dolazili i uspostavljali svoje poslove ta je zemlja postajala razvijenija i uredenija.Takvi imigranti dokazano svakako nude prosperitet jer ukratko posjeduju više informacija (biznis, stručne vještine , engleski jezik, trgovina) nego lokalno stanovnistvo recimo jedne Bolivije. Urugvaj je jako razvijen bas zbog većeg uplova Talijana, Nijemaca tokom godina posle drugog svjetskog rata.Boraveci dole u jednom od mojih mnogobrojnih putovanja sam se tome i licno uvjerio. 
Slični pojedinci imaju tendenciju da čine isto vrste pogrešaka jer nemaju puno kriticnog misljenja usljed monolitnog stava pa kad se napravi prosjek rezultati su sasvim mrsavi.Nije bas tako sve idealno kod grupa koje nisu monolitne zajednice. Sa ljudima sa raznih kultura ili tradicija stvara se teza saradnja i jednakost uvjerenja i podrska istim ciljevima. Jednostavno je teze saradivati bez ustupaka jedni prema drugima. Različita kulturoloska pozadina može rezultirati lošom komunikacijom i nesporazumima. Često raznolike grupe sa različitim porijeklom svojih članova izvršavaju svoje zadatke slabije od ostalih grupa. Poteškoće sa kojima se susrecu različiti ljudi u izvrsenju radnih zadatka ili naprosto zajednickog zivljenja može rezultirati frustracijom,ogorčenoscu, niskim moralom, pa čak i osjećajem otuđenja.Takvo drustvo dobiva oznake multikulturizma. Isto tako je potvrđeno da ne-monolitna grupe ima bolji uspjeh ako su njeni članovi pojedinačno identificirani i obavljaju svoje odvojene, različite uloge. Po definiciji grupe su eksponirane svakojakim pritiscima koji tjeraju sve da 
budu i i postanu isti. Zašto su takvi pritisci za unifikacijom grupa jaki ako je raznolikost superiornija? 
Nedavna istraživanja potvrdila su da kolektivna mudrost grupe može premašiti
, sumu pojedinačnih članova, ali samo ako je prisutna raznolikost u skupinama gdje 
 pojedini članovi imaju raznolike i različite pogleda.
Živim i radim u Londonu i odgovorno tvrdim da ako bi ikada došla na vlast takva suluda politička struja koja bi sve poslove prvo dala Britancima a svima ostalima objavila da napuste zemlju , takva ekonomija bi drastično reducirala svoju efikadnost. Ovdje na primjer zive i rade Japanci koji znaju jezik i kuturu Japana i svakako da su superiorniji od domace radne snage kada recimo Toyota i Nissan formiraju prodajnu i marketinsku mrezu na britanskom području. 
Izmisljanje neprijatelja i vjecita prijetnja izvana uperena protiv nasi redova i nase revolucije je stara vladajuća taktika koja potiče cak daleko do srednjeg vijeka kada su kraljevi okupljali vojsku za licne sukobe. Masi se morao naći motiv da je kraljevsto u opasnosti i da ONI dolaze da siluju nase žene . Naši krajevi su puni takvih primjera u vlastitoj istoriji. Mržnja prema neprijatelju zbija redove. Kad takvog neprijatelja nema onda je mnogo komplikovanije očuvati zajedništvo .
Takva rizična vremena ili prijetnja može pooštriti grupnu pripadnost. Bila ona stvarna ili izmišljena, oni žele snažna pravila i autokratske vođe koji će im pomoći da prežive. Kad ljudi misle da je njihova kultura "na rubu katastrofe", njihov je neposredni odgovor prihvaćanje strogih pravila i čvrstih vođa. 

“ČVRSTE ” I “LABAVE” KULTURE- DOBRE I LOŠE STRANE

Sta su čvrste kulture? 
Kulture koje imaju jednostavnije koheziona pravila. Primjer čvrstih kultura su bliskoistočne islamske zemlje. Islam je osim što je vjera je ujedno i kompleksam splet normi, etike i morala koji se sprovodi u kulturi, običajima , zakonodavstvu i skoro svakoj pori privatnog zivota kao naprimjer odnos prema ženi , roditeljima, udaji, braku , djeci, odgoju. 
Ljudi iz čvrstih kultura više vole sigurnost i rutinu . Jer jako cijene
predvidljivosti, oni će vjerojatno odbiti ljude iz labavih kultura, shvaćajući njih kao nepouzdane i nedisciplinovane. 
Mozemo sa sigurnoscu reci da sva tri bosanska naroda imaju vizije čvrstih kultura. 
Sta su labave culture? 
Generalno kulture sa manje krutih pravila i manjeg stepena ujedinjenosti ali većeg stepena individualnih sloboda. Možda primjer Sjevere i Juzne Koreje bi bio adekvatno poređenje kada govorimo o takvim vrstama kultura.
Labave kulture imaju više reda - uigranije su, ujednačenije i imaju ljude koji imaju više samokontrole - uostalom, moraju manje regulisati svoje ponašanje kako bi izbjegli kažnjavanje
Ljudi iz labavih kultura obraćaju pažnju na vrijeme. Vrijeme se doživljava kao novac koji treba potrošiti, spasiti ili, na nesreću okolnosti, koje treba protraćiti. Kada se susreću osobe iz više I javljaju se manje složene kulture, potonje se mogu doživljavati kao grube, lijene ili nepoštovanje zbog operisanja na "elastičnom vremenu". Od tri kulturne sindroma, međutim, najveća pažnja posvećena je individualizmu-kolektivizmu. Labave kulture su relativno više neorganizirane i imaju puno više problema sa samokontrolom. Labave kulture puno su otvorenije za nove ideje, nove ljude (manje su etnocentrični) i otvorenije su za promjene. 
Čvrste kulture, s druge strane, imaju tendenciju da imaju puno manje otvorenosti - manje su kreativne, više su etnocentrične i imaju puno više kulturne „inercije “

UNUTAR GRUPNO PRO-SOCIJALNO PONAŠANJE

Poštujući pravila u skladu s društveno prihvaćenim standardima pravilnog ponašanja, saradnja s drugima važni su oblici pro-socijalnog ponašanja
Zamislite dva društva, jedno u kojem su ljudi sretni i zdravi, a drugo u
koji su ljudi uplašeni, siromašni i očajni. Što bi moglo objasniti razliku?
Sretno društvo vjerovatno je puno ljudi koji međusobno surađuju, poštuju svakogai slijede pravila i pridonose opštoj dobrobiti. 
Nesretno društvo je vjerovatno puno ljudi koji krše pravila; njihov je društveni život obilježen kriminalom, korupcijom, nepovjerenjem, izdajom i širokom opstom ne sigurnošću. Društvo u kojem ljudi poštuju i slijede pravila kaže se da je 
vladavina zakona. Ako ne postoje zakoni ili ako zakoni postoje, ali se široko ignoriraju i ne poštuju kaže se da vladavina zakona nedostaje. Vladavina zakona može se povremeno činiti problem na primjer kada dobijete kartu za prebrzu vožnju, ali u stvarnosti je vladavina zakona obično ogroman poticaj kvaliteti života. 
Prosocijalno ponašanje definira se kao činjenje nečega što je dobro za druge ljude ili
za društvo u cjelini. Prosocijalno ponašanje uključuje ponašanje koje poštuje druge odnosno omogućuje društvu da djeluje. Poštujući pravila, u skladu s društveno prihvaćenim standardima pravilnog ponašanja i suradnja s drugima važni su oblici prosocijalnog ponašanja. Istraživači su pronašli pozitivnu korelaciju između sreće i vladavine zakona analuzirajuci stanje u više različitih društava. 
Pravednost i pravda također su važni faktori u predviđanju prosocijalnog ponašanja
Ljudi čine mnoge stvari da bi pridobili druge da ih zavole, a pro-socijalno ponašanje nije iznimka. Norma uzajamnosti "ja tebi-ti meni" toliko je snažna da se čak odnosi i na situacije u kojima ne tražite uslugu.

JA SAM IŠAO KOD NJEGA NA BAJRAM A ON KOD MENE NA SLAVU

Čuli smo do sada nebrojeno puta kako smo imali za dobre prijatelje ljude drugih nacionalnih i religijskih obilježja . Nema ga ko je ikada zivio u Bosni da ne spominje drugove iz škole , drugove sa posla, drugove iz vojske, komšiluka koji su nekako uvijek bili druge konfesije i pripadnici drugih naroda ali da su svi jako bili između sebe dobri i da nikad nisu gledali ko je ko i kako se ko zvao.Svi smo to prošli uključujući i sebe samog kada pričam na tu temu. Ne samo da smo imali nego smo rado kod njih odlazili na slave , rodjendane , blagdane i bajrame. Probavali najljepse baklave koje nam je nena od naših najboljih drugova napravila. A onda se obično takva sjeta zavrsavala sa " E vidi danas sta na šta ovo ispade! Nema više kao prije " 
Nakon proučavanja toliko knjiga iz te oblasti kao sto je odnos pojedinaca i pojedinca i odnos grupa i pojedinca došao sam do zakljucka da su to potpuno odvojene pojave i okolnosti. Taj suštinski drugaciji odnos pojedinaca i odnos grupa su uvijek bili predmet istrazivanja socijalne psihologije.Fenomenalno je kako se isti pojedinac ponaša kao individua a kako kao clan grupe.Kao prvo, dvoje se ljudi stvarno mogu odnositi kao jednaki i zajednički donositi odluke tako da je svaki zadovoljan, ali skupina od 100 vjerojatno ne može donositi odluke u tome na zadovoljstvo svih 100. Trebat će im ili vođa koji donosi odluke ili demokratski sastav glasanja koji preferencijama većine određuje odluku. Raznovrsnim skupinama će biti teže okupiti se kao grupa. 
Ključna implikacija učinka diskontinuiteta jest da se skupine obično neće slagati kao pojedinci. Za ilustraciju zamislite dvoje ljudi iz različitih rasa koji imaju spor; oni sjednu jedan do drugoga i pokušaju riješiti problem. Kakve su šanse da to ne mogu riješiti? Veome male. Sad zamislite da je spor između skupina - šest ljudi jedne rase i šest druge. Kakve su šanse da ove skupine mogu postići prihvatljiv kompromis? Dosta velike. Učinak diskontinuiteta drži da će dvije skupine sa manje vjerovatnoće naći sporazumni kompromis nego te dvije osobe.