Moja razmišljanja - interakcija pojedinca i grupe

                Kako doći do maksimalne slobode? 

         (zakonitosti interakcije ponašanja pojedinca i grupe )

Za koji život treba da se rodim

Za koji sudnji dan treba da živim

I kojem Bogu treba da se molim

I koju ženu treba da volim ja

Za čiju ljubav treba da sam srećan

Za koju ranu treba da sam bol

Na čijem odru treba da svijeća

Za koju ženu treba da sam gol

I nikada neću saznati to

Kud vodi me put života mog

Za čiju volju se rađam, živim i mrem

Stvarno za koji život se rađamo ? Šta ćemo biti? Ko će nas voljeti? Kome ćemo nedostajati ili i obrnuto kome nećemo nedostajati. Kako se pita Dado Topić u svojoj pjesmi pod istim nazivom. 

Kako se ponašati prd drugima biti prihvaćen pa čak i omiljen i zaslužiti pažnju onih do kojih nam je stalo?

Konačno ,svi smo mi pomalo jedni mali sociolozi sami sebi i svi posjedujemo prirodne predispozicije da se ponašamo prema drugim ljudima onako kako znamo I kako osjecamo.

Inače kako bismo opstali da to ne znamo? Svi mi to radimo prirodno, po instinktu ili po osjećaju. Ono sto sam ja čitao i našao jako intersantno da je to neko ,a ko ce drugi nego autori tj socijalni psiholozi,su od svih tih pojedinacnih iskustava stvorili pravila i matrice ponasanja koja predstavljaju generalno pravilo skoro svih ljudi. 

Vjerujem da društvena psihologija pruža moćna sredstva za razumijevanje zašto ljudi misle, osjećaju ili se ponašaju baš ovako kako se ponašaju izmedu sebe? 

Takve interakcije svakako oblikuju pojedinca ali se ne smije zaboraviti da se i drustvo po istim zakonima isto mijenja i prilagodava. Tada možemo ocekivati da se i drustvena svijest a ne samo individualna moze isto mijenja. Nepotrebno je čak i navoditi primjere kakva je bila drustvena svijest recimo o seksu, braku,razvodu, homoseksualcima, i tako dalje prije samo koje desetljeće a ne koje stoljeće

Mene je najviše zapanjio fakt da većinu naših razgovora u kući, u kafiću, na poslu, na svadbi na godišnjim odmorima diskutiramo o Drugima i to u takvoj mjeri da sve ostale teme zajedno ne prevazilaze ni blizu priču o drugima. Može se reći " a što je u tome čudno? Pa normalno, slažem se ali da je to isključivo najveći dio naših zanimanja nego bilo sta drugo zajedno je za mene bilo zaista fasciniraju će otkriće . 

Sebe uvijek posmatram kao osobu na kojoj je okačena tabla sa "radovi u toku", vječito istraživanje , kako ići nabolje, šta uraditi da ide nabolje i kako ta saznanja ugraditi u samoga sebe, kako bi bolje razumio svijet oko sebe i ono najvažnije kako bi prilagodio svoja ponašanje tom istom svijetu oko sebe? 

Ako cijenim više taj svijet nego samoga sebe onda je to pogrešan pristup i više ću patiti i biti negativn. Obrnuto ako cijenim više sebe i svoje opće dobro onda ću svijet oko sebe smatrati u sasvim drugom kontekstu. Smiješno je reći “odreći se” ili “izolirati se “ ali svakako adaptirati je pravi izraz.

Prvo epohalno otkriće kao sto sam gore rekao je za mene koliko poklanjamo pažnju ljudima oko nas?

Stavi sebe “ispred sebe” i vidi o čemu si jutros pričao uz kafu, na telefonu, na poslu , kad dođeš kući. Izuzmi sve ostalo i vidjet ćeš da ipak priča o drugima predstavlja glavninu naših interesa i diskusija i briga, što “slatkih” što onih drugih manje ugodnih. 

Drugo isto tako epohalno otkriće je kako druge uvjeriti u ispravnost naših stavova. 

Ta dva razloga su bila dovoljna da se okrenem izučavanju svega i svačega oko mene. 

Ima jednu ličnu priču meni u mom okruženju. Radi se o jednom mladom momku, studentu na post diplomskom studiju. Ko je on?

Momak je sinovac od moga dobrog druga ovde u Londonu koga znam zadnjih 30 godina.

Taj momak je izvrstan student. Znam ga. 

Mene lično njegove personalne osobine ne privlače i mislim da ima problema kako se ophoditi sa okolinom. Usput čini se da je jako introvertna osoba i nije baš u dobrom fazonu uskladivanju svoga ponašanja sa okolinom.

Gledam ga i promatram ovih godina.

On će biti uspješan inženjer robotike i umjetne komunikacije . Ali ja mislim da ce on zavrsiti kao mladi i uspješan ali nesretan inženjer. Zasto? Ako iz bilo kojih razloga sto priorodnih što ostalih nije jos stekao mudrost ponašanja sa ostalim pocevsi od pronalazenja odgovarajuće djevojke do odgovarajuceg društva i tako redom. Bojim se kako sam gore rekao da može lako da postane mladi uspjesni nesretni inžinjer iz Londona. Možda moje predviđanje se pokaže pogrešnim ali …volio bih da bude jer svakom želim dobro. 

Ako neko a to su uvažena imena te nauke napravi univerzitetski udžbenik od preko 700 stranica u nekih petnaest poglavlja onda moram priznati to to predstavlja više nego individualno iskustvo jer su ti autori pomocu anketa, promatranja i ostalih zakona iz poznavanja ljudi i ljudskih ponasanj u raznim situacijama došli do općih zakonitosti. 

Koji su moji utisci? Da li sam znao za sve ili većinu takvih zakona čak i prije svih ovih čitanja ? Da znao sam, nema dileme.

No međutim pravo pitanje nije da li sam znao ili ne , nego koliko mi je bilo jasno da određeni zakoni imaju toliku ulogu u našem ponašanju ?

Evo primjera. Zakon pripadanja koji ću dole opisati, svi znamo da je lijepo da nekoga volis i da tebe voli. Nista novo na ovom svijetu.

Ali da ( dobar dio ) ljudi učine sve pa čak i u svojim nesrećni odnosima sa drugima ipak ostanu. Osjećaj da nikome i nicemu ne pripadaš stvara veću depresiju i problem nego kada kad čovjek odlučii da ostane u relacijama koja su daleko od onih lijepih.

Opet ponavljam ne sudim na osnovu vlastitog događaja i vlastite posebnosti, pokušavam da se izmaknim i gledajm opću sliku baziranu na većem uzorku tj većine ljudi. 

Moj brat Zdravko volio je reći ljudi su poredani u odnosu 1:9. Na jednog svjesnog koji ima više od prosječnog moć rasuđivanja dolazi deve koji to nemaju nego se okreću okolo sebe da vide šta ostali rade pa će onda i on to isto. 

Sve to zavisi da ne ponavljam od najmanje deset faktora što vanjskih što unutrašnjih 

Da li to znači da takvi nalazi nisu tačni ? Ne, naprotiv samo neki od nas uspiju imati dobru kontrolu nad samom sobom, uskladiti dobrobit za svoju dušu sa vanjskim očekivanjem i očekivanim društveno priznatim ponašanjem. 

U jednom druželjubivom ćaskanju saznadoh da nam treba najmanje jedan životni vijek da upoznamo samoga sebe bas onako kako je Hemigwey poslao svoga Sidhartu da hoda svjetom tražeći samoga sebe. Taman kad si to obavio onda ti treba još jedan takav život da upoznaš ljude i  svijet oko sebe I jos treći da upoznaš prirodu, planine, kišu , rijeke, tigrove, ,nevrijeme , biljke i sve ono što zovemo priroda.

Šta su kulture svijeta? Kakva je nasa kultura u poredjenju sa drugim kulturama ?

Šta je hrabrost, kapric, brak, ljubav, religija, volja, želja u drugim narodima?

Šta znači familija i njen uticaj u raznim kulturama svijeta?

Šta je kolektivizam I kolektivna svijest?

Šta je individualzam I individualna svijet?

Da li u svim narodima vrijede isti standardi za lijepo? Da li svim stanovnicima ove planete lijepo znači plave oci, uzak struk i lijepe grudi?

Kako se ljepota stvarala i oblikovala kroz istoriju?

Da li su brakovi i njeni postulati bili isti vijekovima? Da li je recimo u 18 stoljecu bilo seksa izmedu supruznika ili su to bile bracne duznosti?

Koliko je crkva uticala da se seks i brak nikad ne razdvoje i da seks ima smisla samo ako se prave djeca? Kada je došlo do osamostaljenja seksa, kada je konacno više prestao da se veže samo za brak?

A kako su ostale kulture svijeta gledale i dan danas kako gledaju na to pitanje?

Da li neki narodi vole da su isti ,i da se ne razlikuju od ostalih? Da li u nekim drugim zemljama vlada bas suprotno , ne cu da budem isti kao svi ?

Da li u drugim kultrama pjedinac prihvata misljenje većine i ponaša se kako se od njega očekuju kolektiv, narod, selo, familija ? Zašto u drugom dijelu svijeta je sve to sasvim obrnuto?

ZAKON PRIPADANJA

Šta cemo uraditi I kako cemo uskladiti svoje ponasanje prema drugima u blizoj ili siroj ololini da bismo sami sebi zadovoljili ovaj zakon?

Ako imamo svoj unutranji stav o tome sigurno cemo ga prilagoditi zakonu prpadanja.

Da li sam samostalan u mojoj odluci o bilo cemu ili bilo kome ili cu shavtiti ff,

Mislim da je ovo kljucni zakon ljudsjog bica I mnogo sam citao o tome.

Gledajuci samoga sebe isto sam shvatio da biti sam I biti u svom svijetu bez vanjskog svijeta nije rijesenje kvalitetnog zivota za mene. Spadsam u extravertne persone I taj osjwecaj pripadnosti je zasigurno jos vise izrazen u meni.

Osjećaj pripadnosti ključan je za naše životno zadovoljstvo, sreću, mentalno i fizičko zdravlje, pa čak i dugovječnost. Daje nam osjećaj svrhe i smisla.

Istraživanja su pokazala da je gubitak pripadnosti povezan sa stresom, bolešću te smanjenom dobrobiti i depresijom. Bez osjećaja pripadnosti, lako se osjećati izgubljeno i usamljeno. Što je prilično zastrašujuće mjesto na ovom širokom svijetu, posebno za našu djecu.

Ljudi imaju instinktivnu potrebu za pripadanjem. Evolucijski, suradnja i grupni odnosi doveli su do povećane razine preživljavanja. Maslow je smatrao da je to toliko važno da je pripadnost stavio neposredno iznad fizioloških i sigurnosnih potreba, u svojoj hijerarhiji potreba. Od početka naše vrste, postojale su stvari kojima treba pripadati: obitelji, plemena, zemlje, religije da spomenemo samo neke. 

Fascinatno je to da je covjek mnogo toga spreman da uradi samo da ne izgubi mjesto pripadnosti, I ostaje cak I kad ta pripadnost postaje bez puno smisla, naprimjer proadajuci brakovi, generacije iz srednje skole koje nemaju puno smisla, clanovi raznihh skupina ostaju clanovi cak I onda ako to clanstvo gubi smisao.

ZAKON TRGOVINE (TRADE OFF LAW ) U SOCIOLOSKOM SMISLU)

Svakako moćan zakon u našim ponasanjima prema sebi. I opet isto pitanje koliko nas vlastiti stav i mišljenje ili prosusa moze odoliti ovome? Koliko imam snage i od riješene ruke pa da kažem ovo mi ne treba, ili ovaj mi me treba mogu bez njega ili mogu bez toga? Sta ako sutra trebam nesto sto samo on ima ili shvatim da mi to sto sam prije rekao da mi ne treba odjednom sad treba? Da li zakon kompromisa ili Trade Off kompromituje našu moć slobode i slobodnog ponašanja? 

Sa nekim se ne slažemu nekim principima ali ima vikendicu na moru u nudi mi kad god mi treba.. Dali da slušam sebe samoga ili pregrizem ono što mi se ne sviđa i zauzvrat dobijem ono što mi treba. 

I opet po ko zna koji put isto pitanje koliko su naši odnosi prema vanjskom svijetu isključivo samo stvar naših pogleda i slobodnih uvjerenja? 

 PRITISAK OKOLINE ( LAW OF GROUP CONFORMITY)

Koliko sam ja moćniji od grupe i odolijevampritisku koju mi članstvo u toj grupi predstavlja? Opet ista dilema sa li da izrazim svoju slobodu mijenja i slobodu svoga iskrenog ponašanja i ne uvažava kako će se okolina ili grupa oko mene reagovati na to? Da li ću imati posljedice po moje "članstvo" u toj grupi? 

Sali ljudi po rođenju dobri ili loši ili da li se uče dobroti kasnije ili obrnuto da se uče pokvaewnoscu kasnije? Opet stara dilema ko ima jaci uticaj Priroda ili Okolina? 

ZAKON BALANSA UNUTRAŠNJEG I VANJSKOG (LAW OF IMAGE PERFORMANCE)

Nakon svih ovih čitanja i otkrivanja zakonitosti ljudskog ponašanja sve vise u dam da je život vječita scena i da smo vječito na pozornici života igrajuci razne uloge za koje se vječito spremamo. Interesantno je to sto smo u otac i sin i prijatelj i suprug i član kolektiva i Bosanac i Jugoslaven i navijac Partizana ili Dinama i stanovnika naših novih sredina i… sve u isto vrijeme. Vječito oblačimo rane odore raznih glumaca.Ne ništa to nije negativno samo kažem kako smo cijeli život poistovjećujemo sa ulogama koja nam se dodjele. "Dobar dan..ja sam otac od ovoga maoga, dobar dan ja sam profesor informativne tehnogije, dobar dan ja sam stanovnik Londona, dobar dan ja sam ex Jugoslaven, obožavala Pink Floyd… i lista ide u nedogled.. 

Još jedna oblast ljudskog ponašanja i interakcija sa drugima koju sam gutao dok sam čitao je ona koja govori o tkzv IMAGE PERFOMANCE. Kako želimo da izgledamo prema vanjskom svijetu i kako se ponasamo da bismo to isto uradili. Nauka dijeli sve nas na dvije kategorije *Visoki promatrači svojih obraćanja vanjskom svijetu " i obrnuto one koji su" Niski promatrači svojih obraćanja svijetu" Prva kategorija jako pazi da štima svojom izgledom, pogledom, stavovima okolini i sredini u kojoj boravi ili se demonstrira. Želja im je da se prilagode situaciji i opštim vrijednostima koji vladaju u takvim okolnostima,cak i kad to ne predstavlja vlastiti stav i uvjerenje. Za uzvrat dobivaju naklonosti i mjesto u takvoj sredini.Druga kategorija upravo radi obrnuto - izražava svoja uvjerenja, stavove, izgled i ponašanje bez primarne namjere kako se to reflektira na sredinu u kojoj se tako izražavaju. Ne treba posebno spominjati da ta druga kategorija ne uspije uvijek sačuvati sliku onakvu kakva možda okolina traži jer polaže od svojih unutrašnjih vrijednosti. 

Opet primjer sa filmom" Dara iz Jasenovca" Ko ce i kako će se izjasniti dali da krene iz vlastitih filmskih i kriticarskih uvjerenja ili će prije svega cijeniti i procijeniti gdje se nalazi i kakav stav o tom filmu sredina traži od njega sa se izrazi. 

Ja sam svakako čovjek koji ima Nizak promatrači profil svojih ponašanja veconsli vođen svojom unutrašnjom osjećajem i samo prenosim svoje stavove vanjskom svijetu. 

Neosporan je fakat da i jedna i druga grupa imaju svoje dobre i loše strane. Možda sam se nesvjesno više o preselio za ovaj "Nizak novo promatranja" jer sam u svojim očima blizak mom vlastitom opredjeljenju i sam vjerovatno platio čije u ne uklapajuci se u vizije, poglede ili očekivanja okoline.

Sve je to u skladu sa osnovnom idejom moje teze da dobivanje šireg društvenog priznanja mora i dolazi do žrtvovanja ličnih sloboda i ubjeđenja. 

Niko ne može biti isti unutar sebe i van sebe ( promjer sendviča i respekta prema ostalima za stolom) ali se dalje po meni ljudi dijele na one koje ŽRTVUJU VISE da bi dobili dodatno društveno priznanje i mjesto u društvu i onih koji ŽRTVUJU MANJE kako bi popravili veći sliku o sebi jer takva dobit ima štetu a to je sve više udaljavanje iz vlastitog svijeta svojoj unutrašnjih vrijednosti.

Normalno da svaka strana pazi kako da taj balans održi podešavanjem unutrašnjih ili vanjskih potreba za potvrđivanje i pripadanjem sebi ili sredini. 

Svakako da je do bitna kombinacija kada sa nikakvim podešavanjem iznutra se dobije maksimum izvana

 To je idealno i svakako da manjini ili možda i većini to uspijeva.. Teško je reći ali želim da izbjegnem pesimizam ali i optimizam i mojom pogledima kada je u pitanju ta materija ljudskog ponašanja. 

ZAKON RECIPROCITETA ( LAW OF RECIPROCITY)

Još jednom da ponovim ovdje nisu ova sva neka dosada ne poznata otkrića ili za mene nove stvari. Normalno da covjek kad mu neko napise “Sretna Nova godina tebi i tvojima” da ce odgovoriti sa “hvala lijepo i tvojima isto”naucnici su uradili par eksperimenata na ovu temu. Jedan koji sam uocio je da su oni poslali 100 novogodisnjih cestitki preko drustvenih mreza na totalno nepoznate E-mail ili FB adrese ili prave cestitke na kucne adrese (kao da uzimate telefonski imenik grada nekada ) 

Preko 65% se javilo nazad za “ i tebi isto” sto dovoljno govori kako se u covjeku stvara prirodan zakon zahvalniosti da odgovori na ovakve obaveze.

Dokazano je da stare osobe nerado traze usluge jer se ne osjecaju sposobnim da to mogu da vrate i radije i ne pitaju. Sami ce preci prejko ulice nastojeci da sto manje traze pomoc jer ne mogu da ispune obaveze reciprociteta po ovom mocnom zakonu koji vlada medu ljudima.

Ono sto sam uvidio i spoznao u svim ovim razmisljanjima o sebi i drugima je nevjerovatna jacina i uticaj ovoga zakona u socijalnoj psihologiji.Pravi covjeka obaveznim i zaduzenim stvara mogucnost formiranja takozvanog “agresivnog prijateljstva” To je taktika kojom se ne malio broj ljudi sluzi kako bi zadobio povjerenje i naklonost osobe na koju cilja. Sto god je vise hvali i postuje i to demonstrira kod ciljane osobe stvara znak zahvalnnosti i obaveze i ako ta osoba recimo i zeli da bude obozavana , ta osoba koja emituje takve signale postaje uvrstena u krug dragih osoba. To i jeste zadatak strategije agresivnog prijateljstva.

Željko Škorić