Zemlje Europe - Albanija

 

                                                        Zemlje Europe - Albanija 

Albaniju smo stavili odavno u naš kalendar obilaska Europe. Ima tome više razloga od onih čisto praktičnih do istorijskih, kulturoloških i svakoga da ne treba zanemariti, onih klimatskih. U jakoj mediteranskoj klimi sa obiljem sunčanih dana u oktobru i ići svaki dan na kupanje na jadransko - albanskom moru i imati noćne vožnje biciklima uz promenadu svakako spada među dobrim razlozima zašto baš Albanija u oktobru.

Dva mjeseca neće biti previše ali ni premalo da se malo uđe u albansko društvo, razumije i sagledaju neki psihički ili antropološki profili stanovništva. Ako uz to imate relativno dobre prilike da pričate sa lokalnim stanovnistvom, a time se možemo pohvaliti. Nekad samo na engleskom jeziku a ponekad i sa Google Translate sa mobilnog ako zatreba.( A trebalo je počesto)Uglavnom, nismo se predavali.

Riječ Albanac ili Albanija su nažalost zahvaljujući predrasudama uglavnom ne baš nešto što ima pozitivan predznak. Slika o posjeti ovim krajevima ne oduševljava sugovornika kada se povede riječi o tome gdje je ko bio.

Mi imamo dosta, dosta dobra i pozitivna mišljenja o ljudima jer smo nebrojeno puta bili i kontaktu ali kao turista ili kao tražilac nekog servisa ili ćaskanje po kafićima o restoranima najčešće sa konobarima. Znanje engleskog i talijanskog kod mlađe generacije je impresivno i za svaku pohvalu. Znanje tri jezika nije nikakvo čudo u toj populaciji.

Nažalost predrasude i to one ružne od kojih se pravila smijurija u vicevima sa "Aljo...Aljo" aludirajući na loš izgovor onoga srpskog ili hrvatskog jezika kad se kaže "Alo". Druga predrasuda da je to zemlja gdje se jedino zna praviti burek i krempite.

Koliko se ja sjećam riječ "Šiptar" je radije bila pogrdna i služila je isključivo kad nekog hoćeš da vrijeđas, tek kasnije postajem svjestan stvarnog korijena te riječi a to je da je izraz "Siptar" naziv koji važi za djecu orlova očigledno aludirajući na skoro tri četvrtine planinskog reljefa zemlje. Koji paradoks u etimologiji ili nauci o porijeklu riječi.

Ti ljudi su masovno znali dva jezika najmanje (albanski i srbsko-hrvatski), a koliko onih sa jugoslovenskim područja može da se pohvali sa tečnim znanjem dva jezika ?

Naša iskustva u kontaktu sa lokalnim populacijom su nadasve pozitivna i bilo je situacija gdje smo se oduševili gestom, pomoću i željom da nam se nešto olakška ili jednostavno budu pri ruci.Ima tu još dobrih strana ovoga dijela juga Evrope.

Ima dosta dostupnih statistika koje govore o brzini promjena ( sa padovima i usponima dakako) i komunističkih transformacije, koje su oni mnogo brže i spretnije odradili nego neke bivše komunističke zemlje. 

Posle dva mjeseca intenzivnog obilaska Albanije, uživajuci nadasve sunčanu mediteransku klimu, upoznali smo dosta tu zemlju. Već smo pisali o tome u ranijim prilozima. Sada je došao red na sami šlag na torti, a to je Tirana i albanski dio Ohridskog jezera prije nego što se uputimo u makedonski dio.

Ne mislimo da pretjerujemo kada kažemo da je ova sadašnja moderna Tirana ogromna konkurencija bilo kojem gradu Zapadnog Balkana. Uvjeren sam da gradski oci znaju svoj posao. Brižljivo dizajniran urbanistički dio užeg grada, elegantni objekti, futuristička gradnja, pastelne boje visokih zgrada daju raspjevanost, lepršavost i ubijaju monotonost.

Ono što smo mi posebno osjetljivi - na pretek biciklističkih staza, ogromna zelena oaza na izlasku iz grada, velika kao Central Park sa svim sadržajima.

Zanimljivo je reći da su centar grada projektirali talijanski arhitekti Florestano de Fausto i Armando Brasini, te postavili temelje za današnji raspored ministarskih zgrada. Plan je prošao izmjene albanskog arhitekta Eshrefa Frashëria, talijanskog arhitekta Castellania i austrijskih arhitekata Weissa and Kohlera.

Ukratko, Tirana je nešto što ostali zapadno balkanski gradovi treba da dostignu. Vjerujte nam na riječ.