LASTE SELE NA JUG
Odmah iza Nove godine smo napravili ogroman put da bismo došli ovdje u Španiju, dio blizu Valencije. Zato smo rekli prije da laste sele na jug.
Španija je naša omiljena destinacija i polako postajemo emocionalno i nostalgično vezani za ovaj najljepši i najsunčaniji dio Evrope. Bogatstvo kulture, istorije i običaja zajedno sa grandioznom arhitekturom, umjetnošću, folklorom i gastronomijom, nas već decenijama plijeni i zove.
Ove zime kao laste koje su otišle na jug nas je zainteresirala Katalonija. Da li i kako se razlikuje od ostatka Španije? Došli smo ovdje da to saznamo.
Od kada smo pročitali da je Španija, u stvari, Unija od 50 pokrajina širom Pirinejskog poluostrva. Normalno je i za očekivati velike kulturološke i sve ostale razlike njihovog stanovništva.
Katalonija je dio koji opet ima svoje četiri provincije; Girona, Taragana, Leida i Barcelona. Jezičke razlike između ostatka Španije i Katalonije uglavnom su uočljive van Barselone.
U gradu Barseloni, većina ljudi je dvojezična i može govoriti španski i katalonski. Barselona je veoma internacionalan grad, stoga mnogi ljudi govore barem još jedan jezik.
Katalonce se obično smatra marljivim, poslovno orijentiranim i fokusiranim na uspjeh, dok se južna područja poput Andaluzije često smatraju bujnijim, zabavnijim i otvorenijim. Kao i u bilo kojoj regiji, postoji i niz važnih datuma koji se slave u cijeloj Španiji, dok se drugi slave samo u Kataloniji.
Tradicionalna umjetnost je među glavnim razlikama između njih, a neki od najpoznatijih i svjetski poznatih umjetnika prošlih stoljeća rođeni su u Kataloniji: Antoni Gaudi, tvorac La Sagrada Familia, Casa Batlló, La Pedrera, Park Güell, između ostalih, i Salvador Dalí, nadrealistički majstor.
Postoje i suptilne razlike između gastronomije Katalonije i drugih provincija u Španiji. Španija je u turističkom umu najpoznatija po svom chorizu i paelli – međutim, Katalonija je najpoznatija po svojim specijalitetima kao što su butifarra, fideuas, vrsta rezanaca i kalcota, mladi luk.
Katalonija je bila jedna od kolijevki borbi bikova. Onda se stvorio jak pokret da se korida ukine.
To pitanje identiteta ko je ovde Španc, a ko je Katalonac smo postavljao gdje god smo mogli od kada smo došli u Kataloniju. Sjećam se jednog simpatičnog odgovora mlade djevojke koja radi na Turističkim informacijama ovde u Benicarlo
Kaže ona: "Ja sam Katalonka i volim našu kulturu i tradiciju i stvarno nemamo je ni više ni manje od ostalih provincija u Španiji, ali se takođe osjećam Španjolkom. Baš kao i više od 60% stanovništva ovdje. To su uglavnom moje gerenacije. Mislim da je želja za nezavisnošću i izlazak iz Španije uglavnom u glavama stare generacije ili ruralnog stanovništva kojemu biznis i globalizam nisu nešta bliski.
Španija je zajednica nekoliko različitih regija sa svojom kuhinjom, kulturom, jezikom i ljudima. Poređenje Katalonije sa Španijom, kao da je Španija homogeni entitet, je jako pojednostavljeno.
Iskreno, nakon svih ovih godina, ako bi smo morali reći koja je regija u Španiji najrazličitija, rekli bismo Andaluzija, što je prilično tačno jer je najsličnije onome što ljudi misle da je Španija.
Proslava Josipova ili Fellas.
Sve je ovo gore bio uvod da vam predstavimo jedan od pozanorjih praznika ovde u Kataloniju, provinciji Valencia, a to je najlakše za prevest je, kao, imendan Josipovo ili Josip dan.
U našem mjestu ovdje u Benicarlo je to veliki i značajan praznik.
Ta tradicionalna proslava se ovdje zove Fallas koja se održava svake godine u spomen na Svetog Josipa u ovome gradu. Pet glavnih dana obilježavaju se od 15. do 19. marta, dok se Mascletà, pirotehnički spektakl detonacije petarde, održava svakog dana od 1. do 19. marta. Izraz Fallas odnosi se i na proslavu i na spomenike Fallase koji se spaljuju tokom proslave. Festival Fallas dodat je na UNESCO-voj listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Najveća zanimljivost Fellasa je da cio grad učestvuje u pravljenju 14 privremenih lutaka-statua koje se zovu Maskleta. To su ogromni spomenici sa likovima iz fantastike. simboliziraju sve što mašta može da stvori od sirena, bogova mora, diznijevih junaka i svašta još! Svi su likovi iz bajki i ne postoji zajednički naziv.
Na 14 gradskih velikih raskrica svaka komuna prav i vlastiti Maslketo.
To je veliko slavlje u kojem, kako smo rekli, učestvuje cijeli grad. Postaje čak i takmičenje koji će dio grada napraviti najljepši Masceleto.
Prema tradiciji Fellasa mora biti 14 takvih privremenih spomenika.
Čitav ovaj period od 1 do 19 marta je grad u praznickoj atmosferi, gdje aktivisti prave te spomenike, djeca bacaju petarde, šatori specijalno podignuti za ovu prigodu su naveće dupke puni, muzika svira i sve se slavi sedmicama.
Zadnji dan je kulminacija. Dan kada se sve te figure spaljuju u velikom plamenu imate osjećaj da prisustvuje lomačama Inkvizicije kada su spaljivali vještice. Tradicija kaže da se na taj način sve zlo koje se skupljalo odlazi sa toj simboličnoj paljevini. Grad se čisti od zlih duhova tim aktom.
Ali je sve impozantno. Svih ovih 19 dana smo bili svjedoci ove velike lokalne fešte.
Hljeba i igara, rekli bi stari Rimljani. Mada je treba dopuniti da izgleda još bolje "Hljeba, igara i toploga španskoga sunca!" O' le!
