IMA TAMO JEDNA ZEMLJA...
U Srbiji smo već četiri mjeseca i kusur. Uz uobičajenu turističku znatiželju vječito sa upaljenim kamerema onako kako i doliči svakom putniku namjerniku pokupili smo dosta dojmova u slučaju da nas neko priupita da mu kažemo gdje smo bili i kakve smo utiske ponijeli sa sobom.
Lično sam uvjeren da duša pojedinca ne pada daleko od duše kolektiva ili okruženja gdje dotični živi.Nikada grupa ne predstavlja zbir pojedinaca. Grupa mrvi, reže i oblikuje pojedinca i pravi ga po svojim zakonima. Ali ipak upoznajuci mnoga lica obilazeći Srbiju pričajući sa njima sto u ličnom kontaktu sto baš slucajno u parku, u kafiću , na pijaci, u prolazu se dolazi do jednog zajedničkog saznanja o prirodi ljudi sa ovih područja.Srbijanci nisu individualističko društvo i ono sto drugi misle o njima čini jak stav za njihovo ponašanje, mišljenje .Porodice , prijatelji, jako utiču na ponašanje ili stavove ovdašnjeg čovjeka, više recimo nego u društvu u kojem ja živim.
"Ne radi to ljudi gledaju!!" Kazala bi majka na ulazu u crkvu svojem najmlađem djetetu. Evo nekih utisaka koje sam ponio bilo čitajući ili lično doživljavajući.
1)Teorija konspiracija
Hodajući tako po krajevima Srbije od juga pa sve do sjevera i znajući mnogo toga od prije vezano za ovu temu i za ove krajeve teorija konspiracija je jako prisutna ovde pogotovo kada je riječ o političkim događajima.Lokalci uvijek nešto znaju što se još nije objavilo ili nas mediji zavaravaju.
Ova teza je naravno rastezljiva i otvara pregršt pitanja šta to rade glavni mediji( i kako ih nije stid da nas zavaravaju i o tome nas ne obavještavaju), barem ne na udarnom dnevniku.Isto tako je opet upitno iz kojih izvora domaći lokalci tvrde da za mnoge političke događaje koje su bili ili za koje oni tvrde da će se dogoditi ili znaju da će se dogoditi. Počev od onoga "pričao meni jedan čovjek pa sve do friških podkasta objavljenih na YouTube ili tamo nekim tajnovito izvorima.
Konspiracijske vijest na ovom prostorima se uvijek uzimaju prioritetni i redovno im se daje veći značaj nego onima dostupnih svima.
Onda vas takav lokalni poznavalac čudom gleda i nije mu jasno da ti to nisi prije čuo ili čitao i kako je nemoguće da to isto ne podržavaš ako si nekako i uspio saznati . Stekao sam utisak da oni koji znaju više konspirativnih teorija imaju veće mjesto u društvu u kojem se kreću.
Gledajući srbijanski televiziju i mnoge režimske programe ima jedna ekipa koja se jako izdvaja po tom pitanju i može se čak i predpostaviti da mnogo konspiratori po srbijanskim kafanama upravo odatle crpe svoje neviđene štorije . Taj program je na kanalu Happy TV koja je unapred dobro informisana šta se dogodilo i šta će se dogoditi u svijetu. Naravno sve vijesti tj one najružnije se odnose na zemlje evropskog zapada. Taj jadni zapad i ne zna šta se sa njima događa ali ovi mudraci sa HappyTV televizijske stanice to znaju i prije njih samih. Iako se uglavnom radi o političkim događajima konspiracija nije samo u toj oblasti. A gje je medicina? Gdje je Kovid virus, i tako dalje. Možete otići i na druge teme i takvi razgovori počinju uglavnom sa " Kako to da niste čuli? ili "Ma pričao mi čovjek juče koji sve o tome zna " ili "Ma čitao sam ali oni tj glavne vijesti o tome samo šute i namjerno lažu narod"
2)Neimanje istorijskog kontinuiteta
Nijedna generacija u svom životnom vijeku nije dočekala i ispratila istu vlast i isti politički ili etnički vrijednosni sistem. Ako se složimo da politika usmjerava kulturu a ne obrnuto (na primjer jednom državna vlast ne želi da surađuje sa religijom kao komunistička naprimjer a drugi put suprotno, želi da sarađuje ) onda vidimo da generacije odrastaju bez kontinuiteta u modelu očekivanog ponašanja. Ako je po nečemu poznata sociološka I kultorološka slika ovih prostora onda je to nešto što je zajedničko za cijeli Balkan a to je nepostojanje kontinuiteta u skoro svakom pogledu.Generacije i generacije ovdje gdje živim u Velikoj Britaniji odrastaju uz iste heroje i istorijske junake kakav je Robin Hud ili današnji Harry Potter. Svakako će neko reći da je to zbog toga što ta zemlja nije osvajana vjekovima. Dakako da je taj razlog bitan. Slažem se.
2. Kompleksnost prošlosti
Onaj kome istorija Balkana nije toliko strana vidjeće da se istorijski razvoj događaja uvijek odvijao strahovitom brzinom. Odatle i naziv balkansko bure baruta. Ovdje je rat redovni gost. A mir i mirno razdoblje su samo nakratko pojave kroz zavjesu.Ratovi su najkonzistentnija događaj na ovim prostorima. Otišli smo u Muzej grada Beograda nevjerovatno ali istinito zvuči da je Beograd bio rušen 40 puta. Sam bog zna kakve i koje vojske su ovuda prolazile i šta su htjele i šta nisu htjele sa ovim gradom. Možda je samo tužnija sudbina Malte male zemlje na Mediteranu koja se toliko nagledala vojski i osvajača kao sve zemlje Evrope zajedno. Kada su se Sloveni doselili na Balkan, u 7. vijeku ili pre nego što su vanzemaljci napali Zemlju, teorije se razlikuju, tadašnji stari Beograđani su očigledno našli veoma loše mjesto da razapnu svoje šatore na ovoj promaji interesa i uticaja. U redu ušće rijeka Save i Dunava je veliki transportni put koji ih je naviše motivisao da prave grad Beograd. Našli su mjesto koje apsolutno svaka horda, vojska ili falanga mora prijeći na sve strane. Ovo je priča o nestabilnom mjestu u geopolitičkom smislu. Kada to uporedite sa Engleskom, gde je sasvim normalno da porodica može da uđe u trag svojim rođacima od 1060. godine do danas. Ovo je potpuno drugačija mentalna konstrukcija od one na koju smo navikli – gdje svaki vladar počinje ispočetka tako što uništava sve od svojih prethodnika i gradi sve iznova. Srbijanska istorija je u suštini poput Wikipedije, svako može da je napiše, prepiše ili samo dopiše.
Današnjom Srbijom rijetko ćete naći znakove komunizma, ulice Tita Maršala ili da ih neko spominje a kamoli glorifikuje. Ulice svih srbijanskih gradova su pune njihove srednjovjekovne istorije pa upitam se dali bas svaki lik iz toga doba bas stvarno cinio samo dobra djela za svoga vakta. Da li je baš svaki tadašnji rat despota, kraljeva ili kneževa imao sva nužna opravdanja? Da li se barem jedan rat u prošlosti mogao izbjeći i da li taj despot ili ta knjeginja zaslužuju svoje ulice?
3.Smrt kao fetiš
Jednom je neko rekao sa ove prostore “U Srbiji postoji pet godišnjih doba – zima, proljeće , ljeto, jesen i rat“. Ima tu dosta istine.Ovde se živi nadomak smrti.
Još su uvijek prisutni ne bas kao nekad rasprostranjeni običaj kada su Zadušnice kada ljudi posjećuju grobove svojih najmilijih i nude hranu i piće na samom groblju pored humki.
Smrt je sasvim normalna pojava reklo bi se po prirodnim zakonima , da istina je, ali opet se ovdje tretira drugacije , tako je smrt na ovim prostorima opet ima svoju specificnost.Možda bas zato sto je toliko populacije stradalo u ratovima – 60% muških je stradalo u Prvom svjetskom ratu.
4.Mitovi – junaštvo
Rijetko koja grupa odoli da ne stvara svoje junake . Izmišljanje junaka ima mnogo funkcija. Prvo se kroz junake kreira model ponašanja kako bi se vlastima olakšalo vladanje i dalje motivirala masa na odbranu svega onoga sto vlast želi sto dakako ukljucuje i odbranu od neprijatelja koji vjekovima u mraku vreba i čeka svoju priliku.
Prvi su mitovi o Marku (Kraljević Marku) koji je u srbijska verzija Robin Huda i Dejvida Kroketa zajedno pa sve do Prleta iZ Otpisanih. Druga vrsta mitova je uloga ovih prostora u nekim istorijskim dogadajima. Neki od njih su stvarni, neki nadrealni, ali oboje su veoma prisutni. Često u raznim diskusijama govorimo o 40 nemačkih divizija koji su se ovde držali na Balkanu tokom Drugog svijetskoga rata ili o tome kako su se bas ovdje i odavde sprijecili Turci da ne napadnu cijelu Evropu.
Mitovi o herojstvu, izabranom narodu, uvijek se uguravaju u priču da se uvijek nešto uskraćuje i da je prema ovim podrucjima uvijek prisutna velika nepravda.”
„Jedan jevrejski autor je jednom rekao da su Jevreji i neki balkanski narodi “ljudi knjige”, “ljudi priča”. Oboje imaju svoju mitologiju kao istoriju i oboje koriste sočivo mitologije umesto objektiva stvarne istorije. Patnja je pozitivna rijec i simbolizira istrajnost. Na patnji se moze dobiti i emapticnost i povecati ugled.
5. Impulsivnost ili kratkoća fitilja
Prvo se deluje pa onda razmišlja. Impulsivnost i nedostatak kontrole nad istom je vitalni dio ovdašnje kulture, obrazovanja, politike, dio je ovdašnje svakodnevne komunikacije. Neću reći da je bilo često ali smo neke dokaze ovoga pronalazili po beogradskim gradskim autobusima ili poslugama gdje se čekalo u redovima.
6. Kafana je moja sudbina
Kafana i kafanski život u Srbiji ima daleko veći znacaj nego vam se čini da je to samo u pjesmama Tome Zdravkovića.
Sve što se može slaviti, čestitati i ovjekovčiti se dogada u kafanama.Kafana je sve, porodicna dnevna soba, sala za proslave, dom kulture , susret priatelja, maturska zabava ,godisnjica čak i plakaonica. "Čaše lomim ruke mi krvave" su stihovi koje vode porijeklo iz kafana.
Dugo smo se pripremali da uživo vidimo i doživimo sve ovo o cemu sam gore pisao. I sve je istina. Baš sve.Ovde se voli, mrzi i proslavlja. Od ulaska u Srbiju smo tražili kafane sa muzikom počevši od Novog Pazara, Kraljeva, Kruševica, Aleksinca, Niša , Pirota i naravno Beograda. Uvijek isto.
Na kraju u kasne sitne sate više se ne zna ko je sa kim sjedio svi se gosti nekalo na kraju povežu i liče na jedno veliko društvo u velikom štimungu. Ta kafanska solidarnost to veza svih gostiju i ta jedinstvena atmosfera se ne može dobiti bilo gdje morate doći u srbijanske kafane.
7. Nešto za kraj
Dođite u Srbiju. Nećete zažaliti. Biti će vam lijepo. Dolazimo opet da obiđemo one krajeve koje ne stigošmo što zbog vremena a i hladnog vremena.Ovo je ipak Decembar.
Srbija ne sme da stane …kaže jedan slogan iz ovdašnje izborene trke za nove parlamentarne izbore ovoga mjeseca.
Nema komentara:
Objavi komentar